Dok te vjetar premješta
S jedne na drugu stranu
Listopadno se razboliš od uspomena
Od ljeta koje te izdajnički napustilo
I dozvolilo da te samo tako život
Malo prevari ni prvi ni zadnji puta
One igre oni pogledi odrastanje
S posađenim brezama i hrastovima
U ulicama koje su izgrađene za sigurno
Odrastanje i mučiš se s osjećajima
Koji se spuštaju niz vrat i tonu do nožnih prstiju
Izdaje te sve tek što prva noć zahladi
Nedostaju topli valovi da griju
I da ti se svijet čini drugačiji
A treba produžiti osobnu i napraviti još
Nekoliko značajnih stvari
Da se ravnoteža postavi između onda i sad
ŽELJKO KRZNARIĆ
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.