Kolumne

subota, 19. studenoga 2022.

Željko Bajza | Brodolom savesti

 

Grof Petar Troilo Sermage (1722-1771)
Fotografija je vlasništvo
Hrvatskog povijesnog muzeja. 

Uvijek se pitam zašto bi se ja trebao braniti  od gorih od mene. Kad čekaš budući, dolazeći, slijedeći dan, nikakve ne bi dvojbe da ne bi bio on dan zadnji. Ali i poslije Sudnjeg dana opet dođe novi dan. I opet se truditi treba da napraviš nešto dobroga. Tuđe nevolje dobro je u srce uzeti, jer kad susjedu zlo se zgaja tebi dobro ne dohaja. Brodolom savjesti lomi i vjernike i nevjernike, ateiste, savitljivce i one čvrste. U meni se bori odnos promjenljivosti i kontinuiteta, nagon strasti i nagon života. Zablude i obmane rade nesuglasje. Vrlina mi sugerira da sličim na božanstvo. Ja znam da koji me nisu razumjeli nikad neće me razumjeti ni sada. Od mene traže da se vratim na puteve po kojima sam davno prošao. Temelj mojega vrijednosnoga sustava je: biraj uvijek najbolju ponudu jer visina se boje oni koji jedva po zemlji gmižu. Smiješen može biti Lafontaine na bini sada kad su i Penelope krenule u svoju Odiseju. Prošlo je vrijeme galženjačkih lamentacija i tužaljki u slijepačkom stilu. Nema više niti šekspirovskih kraljevskih tragedija u kojima ima drame prošlih lijeta: “Nek četiri ponesu kapetana na odar kao vojnika Hamleta.” 

Nikakvom se metodom ne može utvrditi lojalan odnos prema suverenu ili ako hoćete ta revnost u služenju ta odanost u svakodnevnom životu, na bojištu i u državnim poslovima. Ali možemo reći da udaljenost suverena udaljenost vladarskog trona nebesko poimanje cara koje dolazi još iz faraonskih vremena  to sve neosporno otežava tumačenje odnosa car-narod. Naime puna je povijest naziva... Car je daleko i seljaci Matije Gupca smatraju da je pravda u rukama cara samo su plemići zli i nasilni. Car je više pojam nego stvarnost car ima značaja za više slojeve društva . On je štoviše u sukobu s visokim plemstvom kojem neprekidno namjerava suziti ovlaštenja. Grof Sermage iz Poznanovca zato podiže glas protiv cara Josipa II i njegovog centralizma. Zagorski se grofovi hvale kako su nosili odličja u povorci kad se car krunio oni padaju ničice kad im se car obraća. Formalnosti, oni ratuju na granici Zagorja za svoj račun. Ratkaj i Zrinski ratuju sami pred Konjščinom 1545. godine protiv nadmoćnog Turčina. Oni izlaze svećano odjeveni u ratnu odoru  na dvoboj s turskim agama. A dvoboji su tad zabranjeni. U poljednji tren jedva se spase bijegom u tvrđavu. Ali Turci ne uspijevaju uči u Zagorje dolinom koja vodi prema Zlataru. Maču. Veternici, Očuri prolazi su zatvoreni.

U Europi se izgrađuju države, a zagorsko plemstvo se ponosi time što služi Habsburga prihvaća krunu svetog Stjepana kao simbol vladanja ugarskih kraljeva. To isto plemstvo se ponaša kao i svako drugo u Europi. Tada ne postoje nacionalne granice. Etnički se Europa tek oblikuje Francuzi odnosno Njemci vladaju južnom Italijom Španjolski car Karlo je Habusrgovac... Njemačka država kao takva još ne postoji, a za sjevernu Italiju i njene gradove neprestano se grabe Francuzi, Španjolci i Austrijanci.  Zagorci u tom vremenu žive koliko je to moguće obzirom na granicu Europski. Pišu se knjige Belostenec je sastavio za Europu jedinstveni riječnik „Gazophylacium“. Ratkaj piše svoju povijesnicu „Memoria regnum et banorum Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae“ objavljuje svoje pravne spise jedan Pergošić, poviješću se bavi Vramec, a na put u daleke krajeve spremaju se dva Ratkaja Nikola u Tibet a Ivan u Novi Meksiko. Oba pišu pisma u domovinu u Veliku Horvatsku svojoj materi Elizabeti. Ne smijemo zaboraviti ni notne zapise Citara oktokorda svjetovne i ckvene glazbe. Ja mislim da povijest nikomu ne ostaje dužna. Blaženstvo je zadovoljenje duše, a u nadi su sadržane i sumnje. Mi smo dio prirode, njezina je moć nepregledna.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.