Ivica Kesić | Karta za jedan smjer

 

 (Vagoni sudbina)

U tijesnom, životnom putujemo vlaku,

tračnicama stare vijugave pruge,

dok pitanje jedno treperi u zraku:

Idemo li postaji radosti il’ tuge?

Na Kolodvor ljubavi stigli smo predvečer,

krenuli na izlaz , umorni od puta.

Ne stojimo ovdje!- strojovođa reče,

Postaja je ova davno ukinuta!-

Vagoni sudbina ka tunelu jure;

mračnom grotlu vode izlizane šine.

Je li ovo kraj naše avanture,

il’ će na izlazu svjetlo da nam sine?

Ne, neću u tamu, želio bih više,

na peron ljubavi opet da se vratim

ne bih li je sreo dok ne krenu kiše,

povratnu ću kartu dvostruko da platim!

Sišao bih ovdje!- viknuo sam glasno

života i smrti mrkom kondukteru.

-Ne znam gospodine šta Vam nije jasno!?

- Kupili ste kartu u jednome smjeru!