Jelena Alfirević Franić | Književnost je za mene ljubav, strast i sinonim slobode, a mi književnici odgovorni smo svojim perom biti trajni svjetionici kulture i društva

Jelena Alfirević-Franić profesorica je hrvatskog jezika i književnosti, književnica i mlada znanstvenica. Rođena je u Splitu 7. 4. 1992. godine, a odrasla u Donjoj Ostrvici, malom pitomom mjestu Poljičke Republike, odakle potječu istaknuti hrvatski književnici (Kaštelan, Milićević, Pupačić, Ivanišević) i ugledni kulturni djelatnici. Diplomirala je Kroatistiku na Sveučilištu u Zadru tezom o “kršćanskom feminizmu” kod Side Košutić. Na istome sveučilištu sada vodi kolegije iz područja povijesti i teorije književnosti te je studentica Poslijediplomskog doktorskog studija ,,Humanističke znanosti”. 

Sudjelovala je u osnivanju Književne studentske udruge Ludens (2014.) Odjela za kroatistiku i slavistiku. Članica je uredništva (mlada urednica) znanstvenog časopisa Magistra Iadretina. Glavna je urednica prve studentske slikovnice Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja, Planet Zemlja – naš dom (2021). Sudjelovala je u Međunarodnom umjetničkom projektu Dolazak u baštinu 2012. – Tertium organum, a trenutno je suradnica na projektu Tijelo, identitet i emocije u hrvatskoj i slavenskim književnostima 20. i 21. stoljeća te Zadarska kultura u 19. i 20. stoljeću. Bavi se književnom emocionologijom, književnim identitetima, strukturalizmom i biblioterapijom. 

Neke su joj pjesme prevedene na njemački i engleski. U koautorstvu je objavila strip Jure Kaštelan – simbol grada i poljičkog zavičaja (2019.). Bila sam žohar (Matica hrvatska, 2021.) njezin je tiskani književni prvijenac u kojemu problematizira silovanje, femicid i koronavirus, a i grafički ga oblikuje vlastitim slikama. Knjiga joj je adaptirana u suvremenu scensku plesnu minijaturu Bol (izvedba Bernarde Klarin), a u nekim školama i fakultetima već se obrađuje kao lektirno štivo. Istoimena kraća priča nagrađena joj je na Međunarodnom književnom natječaju Zašto skrivaš lice? (2020.), nakon čega je pokrenut #MeToo na našim prostorima pa se Bila sam žohar u književnoj kritici smatra anticipacijskom. 

Oduvijek je bila borac za pravdu pa književnost razumijeva kao svoju (necenzuriranu) politiku, kojom želi doprinijeti dobrobiti društva. Ljubav prema književnosti rodila se još u djetinjstvu. Prvi književni tekst objavljuje kao desetogodišnja djevojčica, u časopisu Grdelin OŠ ,,1. listopada 1942.”, kada u školskim klupama mašta postati profesoricom hrvatskoga jezika i književnicom, pronoseći svijetom ljepotu i snagu pera. Godinu poslije dobiva međunarodnu nagradu za najljepu lirsku pjesmu, koja joj je objavljena u Međunarodnom zborniku ERATO. Najdraži hrvatski književnik joj je M. Krleža, a svjetski E. Zola i F. M. Dostojevski. Njezin jezik je britak, iako nerijetko metaforički, a sklona je ekspesionističkom i naturalističkom stilu pisanja. Poseže za kromatskim elementima u književnosti. U književnom kritici je uspoređivana sa S. Drakulić, I. Vrkljan, D. Ugrešić i V. Parun. 

Nagrade:

• 2021. Nagrada za književno djelo Bila sam žohar na Međunarodnom književnom natječaju (o borbi protiv nasilja nad ženama) Zašto skrivaš lice? CeKaPe-a i Centra za participaciju žena u društvenom životu Rijeka

• 2012. Nagrada za najboljeg studenta Odjela za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru

• 2014. Rektorova nagrada za izvanredne rezultate postignute u studiju (na temelju postignutih ocjena, znanstvene i stručne aktivnosti) Sveučilišta u Zadru

• 2004. Nagrada za najljepšu lirsku pjesmu (Majka) Međunarodnog instituta za književnost UNESCO-a, pri Uredu za poeziju

• 2022. nominirana za Nagradu “Strašne žene” (YoxFeminae) 

SIZIF JE ŽENA

Sizif je žena

Ima crvene ruke

Crveno tijelo, crveno lice i crvenu kosu

i gura okrvavljeni kamen

Ima konop oko vrata. Smeđi tvrdi konop

zavezan za veliki okrugli kamen

Kamen je gladak, a

Sizif je žena i gura kamen uz planinu pod

pravilnim kutom od 70,

A golemi kamen uporno se vraća unatrag

Klizav je od crvenih ruku

I želi poklopiti Sizifa ‒ ženu.

Nerođena djeco

U šupljoj utrobi majke

Teške su vaše kamene kosti.