Kolumne

petak, 13. svibnja 2022.

Tino Prusac | Besmsrtnost ljubavi


Ljubav je došla na Zemlju

u veličini ljudskog srca

u obličju hrama

koji je treći dan nakon razaranja

uzdignut u vječnost.

I sada lebdi iznad zvijezda

kao živa riječ

na koju smo zaboravili 

zatvoreni u vlastite krikove

zemaljskih prizora

uništenih hramova.

U vremenu koje sam proveo 

u hodnicima mraka i suza

u svijetu sazdanom od boli 

nalazim nebo predaleko za zagrljaje.

Voditi ću razgovore s nebom

na univerzalnom jeziku ljubavi

gdje sve je tako nestvarno

odjeven u nesebičnu odjeću

apsolutne slobode.

Putovati ću svijetom kao gost

tražeći mir onih duša 

koje su kušale kruh neba

i očistiti se nebeskim plamenom.

Biti ću poput rijeke

koja će me progutati

glađu vrtloga

i razliti me kao svjetlost

po nepoznatim obalama.

Svi smo mi pozvani

biti svjetlo u tami 

svijetliti lako u svakoj vatri bića

jer nije svjetlo ono što je lijepo

već ono na što sjaji.

Nebo će se uliti u moje oči

dok ljubav će tišinu šaptati

a ja ću zapisivati 

sanjive melodije riječi

u besmrtnost

besmrtnost ljubavi



Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.