Ljubav je došla na Zemlju
u veličini ljudskog srca
u obličju hrama
koji je treći dan nakon razaranja
uzdignut u vječnost.
I sada lebdi iznad zvijezda
kao živa riječ
na koju smo zaboravili
zatvoreni u vlastite krikove
zemaljskih prizora
uništenih hramova.
U vremenu koje sam proveo
u hodnicima mraka i suza
u svijetu sazdanom od boli
nalazim nebo predaleko za zagrljaje.
Voditi ću razgovore s nebom
na univerzalnom jeziku ljubavi
gdje sve je tako nestvarno
odjeven u nesebičnu odjeću
apsolutne slobode.
Putovati ću svijetom kao gost
tražeći mir onih duša
koje su kušale kruh neba
i očistiti se nebeskim plamenom.
Biti ću poput rijeke
koja će me progutati
glađu vrtloga
i razliti me kao svjetlost
po nepoznatim obalama.
Svi smo mi pozvani
biti svjetlo u tami
svijetliti lako u svakoj vatri bića
jer nije svjetlo ono što je lijepo
već ono na što sjaji.
Nebo će se uliti u moje oči
dok ljubav će tišinu šaptati
a ja ću zapisivati
sanjive melodije riječi
u besmrtnost
besmrtnost ljubavi
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.