Sve je to u glavi

PISMO

Piše:Martina Sviben

Prvo u 2022. (Svom Integritetu)

Počinjem ulomkom iz romana Mehmeda Meše Selimovića „Derviš i smrt“ – romana mog života. 

„Neka mi se ruke sasuše, neka mi usta onijeme, neka mi duša ostane pusta ako ne učinim što čovjek mora da čini.“

Evo me. S pokojim iskustvom više. I pune duše... jer moja se duša naprosto ne može isprazniti. Barem joj to ne mogu učiniti drugi, a život je već pokazao da tu moć nemam ni ja. Uvijek ću iz obične gluposti prasnuti u smijeh, na trenutak ljekovit. I uvijek će moji vjerni prijatelji, da, volim tu trinaesticu u datumu svog rođenja, pa sam se odrastajući i putujući do sadašnjih godina, s nekim apstrakcijama koje to više nisu, spojila i postala to što jesam. 

LJUBAV – Najdraža moja, nikada te nisam i neću izdati. Najvažnija si mi od svih. Odmalena uz mene, prva koja me prigrlila u raznim oblicima koje ponekad i nisam prepoznavala. Duboko u sebi osjećam da nisam dijete, biće nastalo iz čiste ljubavi, zato te čvrsto držim kao svoju esenciju.

SNAGA – malo mi se kao sakriješ pa me obaspeš zagrljajima i uvjeriš da si postojana prijateljica. Svašta smo prošle, ispremiješale se i zaplele u čvrst unutarnji čvor. Imaš tisuće oblika i caruješ jer pobjeđuješ.

SUZE – koliko vas ima, i sve ste moje, moje, moje... svojom, za mene, svetom tekućinom pratite moje društvo i mene, pročišćavate, ispirete, i tako je dobro znati da ste zauvijek nepresušne. 

STRAH – toliko si uporan otkad postojim pa sam Te prihvatila kao prijatelja koji nikad neće otići. Moram te pohvaliti – stvorio si čudne kompromise s ostalima u meni, prilagodio se, zauzeo me i dobio zauvijek. Tvoja sam. 

LAŽ – koliko odmažeš, Odurna moja, toliko i pomažeš. Ti i Strah slažete se s ostalima, ali osjećam da imate svoj dogovor. Neka nas, trajemo!

BOL – iscrpljujem Te, kao i Ti mene, ali zasad sam Ti vladarica koliko i saveznica. Priznaj, onako prijateljski, pa znamo se dugo, da Te grlim kao pobjednica uz zahvalu za sve. 

NADA – ne ona o kojoj pjeva Haustor jer ne prolaziš preko mene i ne zastanem dva-tri trena. Nadišle smo strofu i rimu još u djetinjstvu, čak i prije pjesme, jer, Ludo moja, imaš toliko kalorija da nikad nisam gladna.

RAZLOG – sve nas povezuješ sveprisutnošću svojih transformacija, pardon, mojih, naših. Ti si „moj razlog ustvari...“ i mada se svađamo, što prijatelji i čine, ne mogu Te i neću zanijekati. Nijedno Tvoje lice.

PONOS – Car si u svojoj prilagodljivosti. Ne znam kako Ti uspijeva, ali uvijek me u najboljim i najgorim vremenima uvjeriš da sam pobjednica. Pa hvala, Stari moj, znaš i sam da Ti nisam robinja, izdajnica sam, ali neopisiv si jer Te zapravo nikad ne izdam, nekako postigneš da smo tim i da „pravila znam“. Paradoksu jedan neobični...! 

ZNANJE – glad za Tobom prati me od osvještenja sebe i kad znam da ne znam. Nada me hrani, zbog Tebe gladujem.

ODANOST – drugima i sebi. Toliko si komplicirana, a jednostavna, toliko čudna, mnogi Te se odriču, ali meni nikad nisi bila „potrošena roba“. I Ti, imaš puno kalorija.

TUGA – cijena si svega, konačni račun koji se puni i prazni, prelijepa si u onome što mi činiš, kao nasušna potreba. 

PJESNIK – obuhvatio si sve nabrojeno i Ti znaš... „ostat ću Te željna dok me bude“, Moj Mili..