Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

nedjelja, 13. ožujka 2022.

Ol' Ant vs. Oleg Antonić | Whole Way – U labuđem tijelu



 

U labuđem tijelu


Naš pad u situ glad

što guta cvast niz ruglo mjeri

za sram je trajni nam!

Zar zalud bol na premijeri?

Um trom, križ labudu mom,

u crnom kad umišlja bijelu,

naš, znam, tad stenje hram

u ranjenom Tijelu.          


Snen zor naš kilav kor

zalijeva gluh u prijesnoj vjeri

da čas je sav za nas,

da lijep smo princ u bombonijeri.

Za hir, po vječiti pir,

od šećerne vune odijelo,

grub stas još stisne nam gas

u prividno bijelo.


Tu hitnju kroz vijek uz rastući tlak,

kao i obično, kitnjasti zaklanja svlak.

Jezersku zjenu dok suh mrzne bijes

perja nam sjenu već okrzne lijes.

Nemušt je zijev taj labuđi pjev -

za žive opijelo.


*


Naš hum, uz mahnit šum,

hranimo svi mi voajeri;

zlu ćud, uz bijedni trud,

mi sitne zvijeri, mi rentijeri

pri dnu, u slatkom gdje snu

nije do nas to što se splelo;

smjer krut gdje krešti - MOJ put! -,

to kobno počelo.


A labud naš mre, pred očima svih!

Kao i obično, hrlimo s jadom u stih:

nek' leptir sad plah već mahne za vir,

nek' svjesni nam dah bar posluhne Mir!

Zelen da led svoj nasluti slijed

u tekuće Cijelo.


*


Mlad zor, iz ikre kor,

zna, sasvim svjež i sidren u mjeri,

za spas da JA je kvas

uz bistru sol u jajnoj sferi

gdje kap je vrelo za slap,

za provalu k presudnom djelu

niz glas jedinstvenih NAS

u grozd na propelu;


da brizne nam dan po zahvalni smijeh 

(kao i obično, prepun jest orgulja mijeh)

kad jatu se cijelom zaživi u vis

(dok zaziva sijelo svoj balet na bis)

blistavi čin gdje iznosi krin

u labuđem tijelu


(za stvarnosno bijelo)


_______________________________________________________________________


* Tekst je nastao u mislima s radnjom klasičnog baleta „Labuđe jezero“ Petra Iljiča Čajkovskog (1876.) uz glazbenu podlogu pjesme „Kao i obično“ ("Comme d'habitude"; skladatelji Jacques Revaux i Claude François, tekstopisci Claude François i Gilles Thibaut; 1967.), poznatije u verziji s nezavisnim izvornim tekstom napisanim za Franka Sinatru („My way“; Paul Anka; 1968.).

** Vezana objava: Grozd na propelu (Kvaka, 11. ožujka 2022.)


(Oleg Antonić)




Whole Way



My dear, please come up here

to see the scene beyond the curtain;

it's time, we should sense clear

although the mind might be uncertain;

we share one single fate

across the web of tiny pathways

all real and all with weight;

that is, there’s no byways.


Each step, whoever takes,

a timid bud, a proud gorilla,

leans on incoming flakes

all unfit for the gauche godzilla;

each life, a stepping stone

through nothing to the hidden doorway,

lands here, before it's gone,

right on our stairway.


In that young place where so much is new,

where twins Up and Down taste Red, Green and Blue,

know: if you brace the neighbor’s sprout,

being the flake with not a doubt, 

facing the goal over the wall 

Thou weave the Whole Way!


*


If you're a playful child,

squeezed by the box to keep these fave toys,

your pulse is cute but wild,

this pure pain competes with rough joys.

You know, it is really hard

to listen to your - My Game! My Way! -

Oh My, who is your guard,

your guide to the gateway?


But there must be one! We’ve no other choice!

Let him bring your voice back from the noise,

or else our choir will last in a strife

persistently on the edge of the knife

pushing us all hopelessly tall

far from the fair way.


*


We may cry, laugh and die,

and even love while lacking wisdom.

This world is not a pie!

The self cannot conceive the freedom!

Thank God we have neighbor's needs

staying nearby as our runways

and all who serve by deeds

will fly their own free ways.


So, why are we here? To crave from the caves?

To live for ourselves like lost walking graves?!

Well, let's ride this ray that coursed from the heart

allowing My is not always smart;

inspiring a stray to land here and say:

- Gosh, they live their Whole Way!


(Let's weave the Whole Way!)


________________________________________________________________________

* Following the melody of the song „Comme d'habitude“ composed by Jacques Revaux and Claude François (1967; with lyrics by Claude François and Gilles Thibaut) which became world-famous recorded by Frank Sinatra with independent original Paul Anka's lyrics titled as „My Way“ (Reprise Records, 1969).


(Ol' Ant)


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.