Dešč pomalem po žlebu čvapka,
kak i fčera, stiha žlaburi.
I zutra bu curelo,
mesec skriti za oblakom mi veli.
Pre banderi, vidim črez oblok,
tanca cifrasti matul, jedini svedok.
Kak da dežđa bantuvle,
bleščeču mesečinu zove.
Brščas je cajt za iti si počinoti.
Dosta je mamičin vajkuš doteknuti-
kak na nedelnoj obleki čipka je našterkani.
Podehnem ga i odma
v robači spuhjenih rukavi,
v novoj kikli zrihtana,
vnuka se nebre fčekati štandi i ringišpila.
Pajdoč pisanu bebu zagledne.
Rom takšnu išče nemam-baku pogledne.
Sikak bu i na večernicu ftegnula
a potli, več zna, deda na gvirc,
ona po medenjake, bu ih z bratom podelila.
Nucala bi ve njegovog škrloka
kaj napršjak cajta z njim zagrabila
kak gizdava lepošnota
v novoj za proščeje obleki pucka.
Črez blok mi mesec namigavle,
na potep matula napelavle.
Zvon z cirkve novi den pozdrovla.
Ili to deda od zgora z gvircom nazdravla.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.