Olga Vujović | Veliki Panda i Sićušni Zmaj

Pogreške su dokaz da pokušavaš

Teoretičari i povjesničari književnosti pokušavaju svaku knjigu klasificirati zadanim mjerilima, a najlakšom im se čini podjela na knjige za odrasle i za djecu. Jedno od najpoznatijih djela koje nadilazi takvu podjelu jest kratki roman „Mali princ“ francuskog autora Antoinea de Saint Exuperyja koji naracijom, sadržajem, likovima i ozračjem naginje bajci čime je blizak djeci, ali kako vrvi filozofskim replikama, odrasli u njemu pronalaze „svoje“ rečenice. Slično razmišljam o knjizi Jamesa Norburyja „Veliki Panda i Sićušni Zmaj“ (preveo Slavko Sobin, Stilus knjiga, 2021.) koju bih bez krzmanja opisala kao slikovnicu (oslikan je svaki list), jer su ilustracije bliske djeci (medvjed i zmaj), a dijalozi su na tragu duhovnog promišljanja. Norbury (44) je poticaj za ovu knjigu izvukao iz iskustava koje je stekao u udruzi „Samaritans“ prilikom telefonskih razgovora s ljudima sklonim suicidalnim mislima. Nakon dvije godine volontiranja odlučio je pokrenuti skupinu za podršku u svojoj lokalnoj zajednici (grad Swansea u Južnom Walesu), no ta se namjera izjalovila. U međuvremenu je otkrio svijet budizma i budući da je cijeli život crtao: „ odlučio sam koristiti se crtežima kako bih te snažne, transformacijske ideje prenio na jednostavan, pristupačan način.“ Ljubitelj prirode i životinja te okrenut duhovnosti i filozofiji budizma, Norbory je u svoje crteže smjestio dva lika koji obilježavaju kinesko područje : omiljenog velikog crno – bijelog medvjeda i hramskog zmaja - čuvara, samo sićušnog. U proljeću se, na prvim stranicama knjige, susreću veliki panda i sićušni zmaj i nakon što se uzajamno obodre ( „Budi hrabar.“/„Nikad ne znaš kamo bi te prvi susret mogao odvesti“) započinju zajednički putovati i prijateljevati („Što je važnije“ upita Veliki Panda, „putovanje ili cilj?“/“Društvo“ reče Sićušni Zmaj“) prolazeći kroz sva godišnja doba da bi na kraju knjige opet bili u proljeću („Jesmo li skoro stigli?“ upita Sićušni Zmaj./ Veliki Panda se osmjehne. „Nadam se da nismo.“). Zbog brojnih prijevoda (do sada na dvadeset jezika) i izuzetne popularnosti knjige (iako mu nije prvijenac ) Norbury često daje intervjue i pokazuje kako nastaju njegove ilustracije : slika, očekivano, tradicionalnim postupkom tintom i akvarelom na papiru. Budući da je skoro svaka stranica oslikana (osim pri odvajanju teksta od ilustracije) izmjenjuju se crteži i obojani prizori, pri čemu je veliki panda prikazan gotovo realistično, za razliku od zmaja koji je praktički filigranski oblikovan. Budući da veliki panda slovi kao priličan ljenivac, često ga vidimo kako sjedi ili leži, dok zmaj (koji može posjedovati bilo kakve osobine) stalno nešto istražuje. Iz opaski i kratkih dijaloga naslućujem da je veliki panda mudar (iskusan), a zmaj naivan. Knjiga se može čitati redom ili napreskokce, jer predstavlja seriju izvanrednih sličica i duhovitih, mudrih izreka, pri čemu se čitatelja uvažava kao ravnopravnog sugovornika. S nekoliko primjera pokušat ću približiti duh Norburyjeve knjige:

„Pogreške su dokaz da pokušavaš“, reče Veliki Panda./ „Ne odustaj. “

„Predivnog li vrta“ reče Sićušni Zmaj./ Veliki Panda kimne. „A pronašli smo ga samo zato / što smo toliko puta pogrešno skrenuli.“

„Ti baš znaš slušati“, reče Sićušni Zmaj./ „Slušanje me nikada nije dovelo u nevolju“, / odgovori Veliki Pande.

„Čine li me loše misli lošom osobom?“ upita Sićušan Zmaj. / „Ne“, reče Veliki Panda.„Oceani nisu valovi. / Ti nisi tvoje misli.“

Veliki Zmaj je / Sićušni Zmaj / koji nikada nije odustao.

Kad osvijetliš put / nekome drugome, / uvijek ga osvijetliš/ i samom sebi.

Osim filozofskih i promišljenih replika koje sažimaju neke temeljne istine, mogu se naći i duhovite, jer humor je sol života:

„Požuri, Veliki Pando,/ zakasnit ćemo!“ / Veliki Panda sjedne./ “Uživam u stvaranju napetosti.“