Od purpurnih, jedrih nanosa topline
napete sve su mi ispod kože strune
dok uzdasi tihi k’o cik violine
na podiju vrućem našu ljubav krune.
Ritam taktova ti u bunilu pratim,
iz allegro-forte slijedi moderato…
pod prstima ti se rasipam i plamtim
čeznutljivo sluteć’ ludi pizzicato.
Dok me pjanog nosi ljubavna sonata
kroz labirint žudnje u slasne doline
tijelo mi tvoje strunama od zlata
dočarava reski jecaj violine.
Odsvirala sve si briljantno i čisto,
izvukla iz mene savršene note…
poslije tebe ništa neće biti isto,
dani bez imena, noći bez ljepote.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.