Fatima je rekla svojoj majci
Koja je veoma traumatizovana i zbunjena
Mama, gladna sam
Kada ćemo stići u novu zemlju?
Sa tugom na licu
Očima bez sjaja
Pomilovala je kćerkinu kosu
Strpi se moje dijete
Doći ćemo do nove zemlje
Tamo su ljubazni ljudi koji će nam pomoći
Zamisli da sada postimo
Majka još uvek ima noćne more
Hrapavim rukama briše suze
Sa njenom odjećom
Ispred nje bespomoćni muž
Zatvorenih očiju
Čuje njeno prodorno vrištanje
Dok su je silovali
Te večeri kao da nije bilo dovoljno teškoća
I strahota u mraku
Pod nebom Rohingije
Ocu su pucali u glavu
I ostalim muškarcima i ženama
Sljedećeg dana
Preživljeli seljani
Kroz gustu džunglu
Stigli su i ukrcali se na brod
Kockajući se svojim bezvrijednim životima
Veoma dostojanstveni ljudi
U smanjenom broju postali su izbjeglice
U zavisnosti od milosti
Od grubih talasa Andamanskog mora
Odlazak u novu zemlju
Koju nikada ranije nisu znali
Zove se Malezija
Moja Rohingya braćo
Mi nismo mnogo moćni
Islam nas je naučio
Da budemo milosrdni
Da volimo
I podržimo odbranu vaših prava
Prije mnogo godina!
Prijevod Vesna Spanić
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.