Kolumne

četvrtak, 11. studenoga 2021.

O djelu Reči&Note



Reči&Note su omaž i sećanje na neka bolja vremena, ali i najava, poput kakve mantre, kao u kompoziciji Peđe Ristića da Bolje vreme će doći. Od druge polovine novembra 2021. godine knjigu možete kupiti u knjižarama Roman i Vulkan ili preko Kreativne radionice Balkan.
Ako ste željno iščekivali multimedijalno delo, želje će vam ovim biti ispunjene. Multitalentovan stvaralac, Peđa Ristić, ostvario je ono što mnogima nije uspelo. Ovim kolažom u knjizi „Reči&Note“ objedinio je sva tri književna roda: poeziju, prozu i dramu, samo nešto drugačijim redosledom. Pored toga sadržaj ove knjge se može čitati, ali se jedan deo može i slušati, kao i domra muzika u izvođenju ovog stvaraoca.

Biser ove zbirke je višečlani, neobičan koloplet četiri priče o taocima koje čine: „Vupi“, „Lapot“, „Hospis“ i „Dobrica“. Ne postoji jedinstven okvir poput onog u „Dekameronu“, već okosnicu, okvir, predstavlja sâm motiv žrtve i taoca i drugačije poimanje u različitim vremenima i kulturama ovih pojmova. Iako su različiti razlozi zbog kojih se likovi u ovim pričama žrtvuju (bolestan pas / bolesna supruga / bolesna majka / bolesno dete) i dovode sebe u pozicije talaca, nažalost, tim putem ne stižu do nagdrade i iskupljenja.

Ali, nije to jedini kvalitet ove moderne proze Peđe Ristića, već samo jedan u nizu zbog kojeg ćete rado čitati ova dela. Inovativnost i širinu talenta ovog pisca ilustruju alternativni i otvoreni završeci ovih priča (više varijanti), pa je čitaocu aktivno učešće, razmatranje i prosuđivanje ostalo otvoreno.

(Iz recenzije Marine Đenadič)


„San o Boki“ je dramski tekst nastao iz muzike. Zapjevanost nad Herceg Novim i nad životom raspisala je partituru likova, scena, prizora i dijaloga koji su se ukomponovali u tekst za mjuzikl „San o Boki“. Glavni lik ove priče je muzika i mali hotelski orkestar koji je izvodi. Svi ostali su samo likovi koji plešu po terasi života. Posebna dragocjenost ove drmaske „partiture“ je radost življenja koju muzika donosi sama po sebi, ali koja izvire i iz srušenih snova kroz priču koja neuhvatljivo prkosi i širi vedrinu. Predrag Ristić je pisac koji muziku pretače u riječi i slike. Radost življenja, nepresušna energija, nemir, šmek i raspjevanost su njegove lične osobine koje su mu se „otele“ i ispunile ovaj libreto do posljednje pore. Vraćajući se u period između dva rata Ristić nas dovodi zapravo do onog vječitog i sveprisutnog „Sve je bila muzika ...“


(Iz recencije Petra Pejakovića)


Tvrditi da stihovi pesama sami po sebi imaju manje književne vrednosti od poezije, ili da ih je lakše stvarati, da su manje vredni u kulturnom ili ljudskom smislu, pa stoga nikako ne zaslužuju naziv „poezije“ ‒ takvo uverenje je odavno zastarelo. S druge strane, želja da se svaki otpevani tekst smatra literaturom odražava neke nesrećne i uporne pristrasnosti koje su štetne i za poeziju i za pesmu. Poezija je samostalna umetnost, dok je tekst samo jedan faktor u pesmi. Melodija (jednako važna kao i lirika, ako ne i više), harmonični izbori, ritam, aranžman, kvalitet pevačevog glasa, vrednost snimka čine teksturu muzičke umetnosti.

Postoje još neke važne razlike. Reči u pesmi se odvijaju u kontekstu tišine, dok su stihovi u kontekstu mnogih namernih muzičkih informacija, bez kojih tekstovi obično ne funkcionišu isto tako, upravo zato što su namerno tako osmišljeni. Uslovi tog „okruženja“ utiču na konstrukciju reči (refren i ponavljanje stihova) ukazuju na glavne razlike između poezijr i lirike pesama. Još nešto: tekstovima pesama potrebni su muzika, glas i izvođenje da bi im dali istinski život....

(Iz recenzije Petra Pece Popovića)

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.