srijeda, 10. studenoga 2021.

Darija Žilić | Dan bez glasa

 

Čuvam grlo od kašlja,
Zatvaram usta kao riba koja
Šuti u nekom pustom akvariju
Blizu rijeke ili mora.
Moj daleki rođak poginuo je nedavno,
Utopio se ispod nekog slapa.
Moj bliski mali rođak u interegnumu,
Između rata i mira, utopio se rijeci,
Daleko od svog rodnog kraja.
Jednom je tijelo nađeno nakon par dana,
Drugom nakon mjesec, ostaci, kosti.
Šutjeti treba, kad prijeti kašalj u suhoj
Dolini zraka, kad iz dimnjaka kuljaju teški,
Otrovni plinovi. Uliti u sebe toplinu meda,
Pisati, umjesto govora, riječi koje su kao
Mala spljoštena srca na ekranu. Život ide
Čak i kad se magla može nožem rezati,
Kao da je torta nekog zakašnjelog sjaja.
Život ide, rijeka teče, vrijeme se oko nas
Ovija kao mali crni pas koji pomno čuva
Naš dom.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.