Kolumne

nedjelja, 17. listopada 2021.

Aleksandra Filipović | Sretnica


Kad joj urlik prolazi kroz zidove

A doktor ti veli

Držite je čvrsto

Bebe ne osjećaju bol

Sebe drži, mama

Razgrni slojeve kože i mesa

Negdje među lojem, limfom i krvlju

Spava feniks

I makar samo želiš jauknuti

Uvući se u utrobu vlastite majke

Biti biser u nutrini školjke

Oko što blista u vječnom mraku

Ipak

I kad valja pijavica

Budi hrast na livadi

Ostani nepovijena


Kad poželiš vriskati s njom

Ali je svejedno obuzdaš

Ti, njena hraniteljica

Najveća zaštitnica

Juda

Drži se, mama

Drži se dok je bodu

Gledaj mirno

Maline joj se cijede iz jagodice

Kaplja za kapljom

Tri epruvete

I svaka sekunda naliježe polako

Kao tisućljetna prašina


A kad ruke u plavoj kuti

Naprave loš posao

I kažu ti

Haj'mo još jednom

Drži se, mama

Ne daj Hunima i Tatarima da osedlaju vrance

Zadrži Dunav u koritu

Zaustavi tektonske ploče u pomicanju

Sjeti se da ima

I gorih sudbina od tvoje

Biti garda na odlasku umirućeg djeteta

Tvoje će ipak poživjeti

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.