Kolumne

subota, 4. rujna 2021.

Marica Žanetić Malenica | Posuđeni glas


stajala sam na drvenom mostu

u tami koja se grozila svjetala reflektora

daske su izdajnički škripale

dok slijedila sam vještu lutkaricu 

što koncima je pokretala lutke kojima sam 

posuđenim glasom živote udahnjivala

priče njihove pričala

bila neka druga u dva ili tri čina

koliko bi predstava trajala

voljela sam likove djevojčica 

u koje sam se pretvarala oponašajući ih

nudili su mi magiju višestrukih života

koje nikada neću živjeti 

jer to je bilo tek jedno od sarajevskih kazališta

ono za djecu u kojemu sam glumila

zaradila svoj prvi dinar i naučila 

kroz život ići neprepoznata

od tada volim daske koje život znače

na kojima, zapravo, nikad nisam glumila

niti je ikad publika meni pljeskala

tek drvenim lutkama na koncu 

nekih drugih imena 

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.