utorak, 14. rujna 2021.

Jelena Hrvoj | Dejan Tiago Stanković: "Zamalek"


(Roman o kismetu) 

Ponovno sam se družila s knjigom koja je okrunjena jednom od pobjedničkih titula nagrade Europske unije za književnost i ponovno moram napisati da je nagrada zasluženo dodijeljena. 

Kroz radnju romana Zamalek upoznajemo Egipat; konkretnije, Kairo i elitnu četvrt po kojoj je sam roman dobio ime. Kroz oči protagonistice Arne, koja se kao žena u starijoj životnoj dobi prisjeća svog preseljenja i života u Kairu, svjedočimo istinskoj surovosti, ruglu i ljepoti ovog grada. Upoznajemo ljude raznih staleža, onako šaroliko i živopisno kako to treba biti kad se predstavlja grad koji u ovom slučaju postaje glavni protagonist. Upoznajemo religiju, običaje, i na mahove smo opkoljeni pijeskom koji se, naizgled, kroz roman provlači i u naše pore. Ono meni najupečatljivije – upoznajemo mjesto gdje se sve svodi na sudbinu. Roman je toliko vješto ispisan da njegove "stanovnike" ujedno mrzimo i volimo. Štoviše, samoj mi se dogodilo u nekoliko navrata da zakoračim kroz stranice i obračunavam se s likovima prema potrebi. 

Stanković vješto pripovijeda priču o Zamaleku kroz oči žene. Prikazuje nam njen položaj i život u Kairu. Koliko onaj Arne kao pridošlice, toliko i onaj žena koje su tamo, čini se, odvijeka. Kroz roman upoznajemo i Kostu; egiptologa i vlasnika antikvarijata, Dankinju Alisu i mnoge druge. Ipak, koja je njihova povezanost i kako će se njihov odnos preplitati kroz radnju smog romana, ostavljam vama da otkrijete. 

Ovaj roman bi žanrovski svrstala u putopisnu dramu, pomiješanu s dozom kriminalističkog. Važno je napomenuti da se Zamalek ne čita linearno i osobno bi ga podijelila u dva dijela. Prvi koji nam u kosti zabija miris vječnoga Nila, zrnca pijeska i ponekad neugodne mirise grada, te drugog, koji nam na pladnju servira intrigantnu priču. Zanimljiv je ovo spoj tumačenja pojmova, putopisnih zapažanja, ali i životnih priča koje se na kraju vješto prepliću u jedan cjeloviti smisao. Vješto prikazivanje zapadnjačkog i istočnjačkog načina života ispričan je na nama razumljiv način. 

Stilski, Zamalek je napisan fluidno, čitko i na momente čak i prepleten poetičnim rečenicama. Likovi su živopisni, te razrađeni do mjere bliskosti. Prema mojem viđenju, najbolje je "ulovljena" ona surova ljudska narav koja se, bez obzira na koji stranu svijeta otputovali, u svojoj suštini nikada ne mijenja. I sudbina. Ona koja je uvijek posljednja točka svačijeg postojanja. 

Moja velika preporuka za ovaj divan roman. 

-Recenzija romana "Zamalek" (Dejan Tiago Stanković), sponzorirana je od strane EUPL (European Union Prize for Literature).-

Više informacija možete potražiti na web stranici na linku:  https://www.euprizeliterature.eu/

 







Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.