Marica Žanetić Malenica | Klackalica

život me ljuljao kao na klackalici 

prvo gore, potom dolje

prema meni je znao drznikom biti 

al' i tješitelj koji dobrohotno šapće: 

bit će bolje

mamcima me različitim vražji kušao 

no pohotna nisam bila

puštala sam nek' razapinje paukove mreže

ostajala slobodna i cijela 

i kad sam po šavovima pucala

zlatna ratnica i nositeljica oklopa sam bila 

muškarcu dobra žena, služavka i gospodarica

izdancima srca svojega brižna hraniteljica 

svima koji naseliše prostranu mi dušu 

suputnica i vjerna drúga

još uvijek me život na klackalici ljulja

sve se kraćim zamasima uzdižem

a sve dužim me vraća dolje

zna - neće biti bolje... 

i samilosno šuti