utorak, 20. srpnja 2021.

Ana Narandžić | Rastanci

 

Glasnoća potopljena u trpkost  odrvenjela je jezik

i svezala pjevnost u čvor.

Na dlanovima ocvali dodiri oproštaja

Osipaju se pod noge 

ostavljajući bolnost u koljenima



Prstenje izokrenutog svijeta

teže od vodeničnog kamenja 

klizi na dno.

Ubodi kao kukavičja jaja

legu se na putovima migracija.


Svijetu napuštenom od sebnosti

glasovi iza leđa ubrzavaju vrtnju.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.