utorak, 13. srpnja 2021.

Ana Narandžić | Povratak


Iza nas 

Ispod rodnih stabala 

Ostao je trpki okus zrelosti

I otkotrljao se u praznu utrobu ponornice.


Pored nas žurno promiče opožareni krajolik

Srameći se sebe 

I svojih crnih ugaraka

Posvađane note iz žica kamene violine

Zajahale su  fijuke bure  

I zakotrljale se u usjecima 

Kojima su bujice skrojile sudbinu. 


Na svakom većem brdu 

Odašiljači  vise s oblaka 

Kilobajti iz njih zasipaju živote 

Presađene  na  terase ljetnih  domova


Oko nas  se na vrtuljku okreću riječna korita.

Slijedimo ih 

A nigdje ni kapi kiše

Da operemo tragove ugljene prašine sa svog obraza.


Za  petama nam je potjera dojmova 

Pohranjenih u zimske priče


Koljena u kojima je sve više kilometara

Žude za  skokom preko šupljih riječi


U nijemim otiscima naših  godina

Nemamo sugovornika.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.