Iza nas
Ispod rodnih stabala
Ostao je trpki okus zrelosti
I otkotrljao se u praznu utrobu ponornice.
Pored nas žurno promiče opožareni krajolik
Srameći se sebe
I svojih crnih ugaraka
Posvađane note iz žica kamene violine
Zajahale su fijuke bure
I zakotrljale se u usjecima
Kojima su bujice skrojile sudbinu.
Na svakom većem brdu
Odašiljači vise s oblaka
Kilobajti iz njih zasipaju živote
Presađene na terase ljetnih domova
Oko nas se na vrtuljku okreću riječna korita.
Slijedimo ih
A nigdje ni kapi kiše
Da operemo tragove ugljene prašine sa svog obraza.
Za petama nam je potjera dojmova
Pohranjenih u zimske priče
Koljena u kojima je sve više kilometara
Žude za skokom preko šupljih riječi
U nijemim otiscima naših godina
Nemamo sugovornika.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.