ponedjeljak, 7. lipnja 2021.

Nikola Kornesczan | Zvijezde između nas


ostavljali su nam pijesak 

da ne zaboravimo obale 

valovi plavog vjetra


kamenje ostavili negdje na putu 

da bi se mogli sjetiti nestale zemlje

užegli su sve drveće

  

pepeo na vodi činio se prašinom 

susjednih zvijezda 

manuli su travu u tami iskopa 


da bi rasla uvijek 

noćima bez mjeseca 

i kad zaboravimo disati u ritam vjetra 


sav bujni vjetar 

vidljiv na susjednoj rijeci


napustili su sve takvim kakvim bilo je 

još kad su bili prisutni 


sjekli su sve što je bilo živo

da bi napravili mjesta za još više zraka

za drugi život 

obnavljajući akutnost blagotvornu za sjećanje 

za izgarano kamenje postajući pijeskom


za ostale ceste 

što su se pojavile poslije onih rijeka 

koje su se povukle u izgubljeno tlo


da bi mogla doći i ti

i da bi mogla ići travom 

sa jamama između nas 


jame u koju kad je noć 

padaju modra svjetla 

odvojene od zvijezda i tvoih očiju 

punih bezgraničnosti 


liju se pogledi puni svjetlosti

preko ostalih drumova 

što pojavljuju se uvijek kad odlaze oni 

i ostavljaju nam sve 

takvim kakvim je bilo 

i biti će vazda 


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.