petak, 18. lipnja 2021.

Jelena Hrvoj | Istraživanje je ključna stavka za stvaranje svakog romana, bez obzira na to koliko on zadire u fiktivno



Razgovor pripremila i vodila: Zlatka Minđek

Nakon četiri uspješna psihološka trilera i jednog kriminalističko - znanstvenofantastičnog romana, Jelena Hrvoj nam donosi dugo iščekivani roman "Ozirisova djeca". Iako ni u ovom romanu ne izostaje tipične tmaste atmosfere na kakvu smo navili u njezinim romanima, "Ozirisova djeca" mogu se opisati kao punokrvan znanstveno - fantastični roman. A što autorica govori o svom posljednjem romanu, pročitajte u nastavku.

Rekla si da Treći svjetski rat zamišljaš kao rat spolova i da si ga dosta banalno razradila. Pa kako si taj rat spolova točno zamislila?

Na ovo pitanje ne bi voljela odgovarati detaljno jer sam ipak ostavila otvorenu opciju nastavka priče, iako roman Ozirisova djeca funkcionira kao cjelina. Najbanalniji opis, ipak bi bio ovaj: Zamišljala sam svijet u kojemu dolazi do apsolutne podjele – one spolne. U svijetu gdje se ratovi vode zbog nadmoći, žene i muškarci naposljetku su ipak odlučili na kolektivnu separaciju, pod cijenu opstanka vrste.

Naravno, takvo što je apsolutna fikcija koja u ovom slučaju simbolizira ono što je rat uvijek simbolizirao. Patnju, bol, kraj, novi početak i naposljetku činjenicu da se ni nakon svega proživljenog ljudska narav ne mijenja.

Je li glavni lik, Kasiopea, temeljena na stvarnoj osobi i ako jest, kakva je ona u stvarnosti?

Kao i svi moji glavni protagonisti, tako i Kasiopea, ima svoju ličnost. Volim govoriti da su one stvarne, ali ne u ovom materijalnom svijetu. Naravno, volim ih stvarati moćnima, sposobnima, samostalnima. Pravim antijunakinjama koje volite mrziti. Kasiopea nije iznimka. Ona je hladnokrvna lovkinja na glave koja gazi preko leševa kako bi ostvarila svoj cilj. I kao i sve moje antijunakinje i Kasiopea ima pozadinu koja objašnjava, iako ne opravdava, njeno odraslo mentalno stanje.

Jesi li istraživala i do koje mjere funkcioniranje kriminalnog miljea - budući da se u tvojim romanima obično pojavljuje dobro razrađen lanac nečeg protuzakonitog?

Naravno. Istraživanje je ključna stavka za stvaranje svakog romana, bez obzira na to koliko on zadire u fiktivno. Nastojala sam se odmaknuti od filmskih prikaza i istraživala kroz dokumentarne filmove, dosjee, razgovore s kriminalcima.

Ozirisova djeca je već dugo najavljivan roman, njegova neuređena verzija u jedinstvenom primjerku prodana je na aukciji za osobe pogođene potresom u Petrinji, Sisku i okolici, za 100 eura. Reci nam malo više o tome, je li te to šokiralo, iznenadilo, potvrdilo kvalitetu?

Logično mi je da svi na neki način doprinosimo zajednici. Tako mi je po otvaranju aukcije sinula ideja o tiskanju jednog unikatnog primjerka Ozirisove djece koji, tada, nije još bio ni u najavi objave. Ponavljam, logičnije mi je bilo da će se neobjavljeni roman prodati za veću svotu nego objavljeni. Iskreno, šokirala me svota koja je prikupljena. Je li to potvrda kvalitete? Nemam pojma. Iskreno mislim da je to više potvrda činjenice da imam jedne od najodanijih čitatelja koji uvijek stoje negdje u prikrajku kako bi priskočili u akciju kad je najpotrebnije.

Kako je teklo pisanje, imala si već razrađenu priču ili si krenula od ideje i pišući nadograđivala?

Ovaj sam roman jako brzo napisala. Ako računamo uređivanje, mislim da je bio gotov za nešto manje od devet mjeseci. Sama ideja za priču se pak „kuhala“ nekoliko godina i spoj je nekoliko ideja za romane. Znala sam okvirno kako želim da priča izgleda, a na kraju sam ju pustila da se sama ispriča kroz mene.

Moram priznati da sam oduševljena krajem i njegovim posljedicama naravno. Ima li to neku dublju priču, zašto završava tako? Zapravo da preformuliram - ima li cijeli roman dublju priču? Što želiš zapravo reći?

Malo je još rano za odavanje kraja čitateljima, pa ću odgovoriti onako diplomatski i pomalo između redaka. Poanta ovog romana je prikaz ljudske naravi, podložnosti manipulaciji i činjenici da smo svi mi samo figure na nečijoj šahovsko ploči. Svijet kao takav, i civilizacija kao takva, bez obzira na tehnološki napredak, uvijek će imati one koji kroje zakone prema svojim potrebama i ideologijama. Povijest se ponavlja, ma koliko to nama trenutno banalno zvučalo.

I na kraju - što misliš da bi čitatelji trebali znati o Ozirisovoj djeci prije čitanja?

Ništa ustvari. Voljela bi da me čitatelji upoznaju kroz moju tipično mračnu atmosferu, ali u jednom znanstveno – fantastičnom ruhu. Da, kao i do sada, čitaju roman i promišljaju. Da gledaju što stoji između redaka, ali i na površini.

BIBLIOGRAFIJA:

Štorka (2014.)
Durgina kuća (2016.)
Štorka (drugo izdanje) (2017.)
Štorka Manifest (2017.)
Dedivinacija – Nacija psihoze (2018.)
Drakona – Naslijeđe (2020.)
Ozirisova djeca (2021.)

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.