Jadranka Göttlicher | Psalam za skelara

Vozim ih danonoćno 

Na drugu stranu

U svom plaštu s kapuljačom

Ne gledam ih

Oni ne gledaju mene

   Oči im lutaju obalama

   Jednom ili drugom

   Nikad objema

Za njih sam dio skele

Oni za mene samo posao

Dosadan, samo moj, vječan

   Utjehu mi daju iznenadni riječni virovi

   I tako se ponekad s njima družim i borim

   A znam ishod…

Dosadan je to tok

Rijeke i duša

Ali jednom mi se neočekivano otkloni kapuljača

I u riječnoj magli ugledam sjaj začuđenih očiju

    Samo je ta žena gledala uokolo

    I otkrila me!

    I od tad je tražim u tom bezličnom teretu

Posao mi je postao težak

Gledam duše i vidim ih

Gledam obale 

I vidim ih

   Smiluj mi se, Bože!

   Vrati mi moju smrtnost!