To nije ponoć. To nije kasna ptica.
To nije mantrik. To nije crna voda.
To nije fibra. To nije snomorica.
To nije prozor s Mjesecom posred svoda.
To nije da me dotakne zlatna žica.
To nije da mi srebrnu ruku doda.
To mjesečeva svilena trepavica
Dotakne moju. Ja ustanem i hodam!
A noćas Mjesec, dok zvijezde nebom brode,
Notturno dokle obraze moje zari,
A san me mami u nove epizode,
Polako siđe, da san mi ne pokvari,
Sagne se brižno, poljubi me i ode,
Umjesto mene da nebom mjesečari.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.