petak, 19. veljače 2021.

Sandra Bogdan | Mogla bih te opisati



Neobuzdana radost cvijeća u pupoljcima
Takva su naša jutra
Buđenje s večernjom rosom na krajevima sna
osjećaji koji postaju intenzivni
poput jakog mirisa jasmina.
Toliko te volim.

Vođenje ljubavi je otvaranje latica
prosute sjemenke maka na bedrima
opijum nesmotrenih ljubavnika
koji gore bistrim plamenom
dok plave i ljubičaste sjene na zidu
oponašaju njihove kretnje i poljupce.

Naučili smo pratiti jedno drugo
uvježbani koraci u plesu valcera
jer tako smo odlučili ljubiti
I tako smo odlučili živjeti
dok stare kuće ruše se u snu
nad zemljom mrtvih.

Vidjeli smo cvijeće kako raste na neplodnoj zemlji
i osjetili duboku tugu
zbog prolaznosti života i mladosti
koja pretvorila se u svijeće od voska.
Ostat ćemo jedno uz drugo
dok mlin života ne samelje naše postojanje u pepeo.

Udišem tvoju prisutnost
divnu aromu ljubavi
bez tvog ramena moje nebo se rasipa
poput tornja crkve koji urušava se

bez čvrstih trupaca vjere.
U tvojim očima moje nade postaju bijeli cvjetovi
bliskost tako znana
poput kuće iz djetinjstva
u kojoj su prošle najljepše godine naših života.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.