utorak, 9. veljače 2021.

Miljenka Koštro | Lirsko utočište Nikole Šimića Tonina


Nikola Šimić Tonin: Pjesme Pjesmama i Pjesme Pjesnicima

Sam naslov zbirke; Pjesme Pjesmama i Pjesme Pjesnicima čiji je autor Nikola Šimić Tonin, dođe mi kao neka zagonetka koju trebam odgonetnuti, kako drugačije nego čitajući. Pokušavam dokučiti taj njegov poetski svemir. Ovdje se pjesnik pjesmom obraća poeziji, jer ona je spremna usisati svaki njegov osjećaj i svaki protok misli. Pjesme su podijeljene u dva dijela: Pjesme pjesmama i Pjesme pjesnicima. Nikola Šimić Tonin, uz pomoć svojih izražajnih mogućnosti prostor misli, alatom koji se zove riječ, premješta u prostor stiha. Ovo je njegova trideset i šesta knjiga. Ovaj vrsni pripovjedač, romanopisac, dramski pisac, pisac za djecu, esejist,… više puta je nagrađivan. Pjesme su mu inovativne i na originalan način stvara pjesme o pjesmama, kao i pjesme napisane mnogim hrvatskim, ali i nekim drugim pjesnicima. Neke su i prevedene na strane jezike. Čitajući ih imam dojam kako pjesme ne mogu bez njega, a niti on bez njih. U svemu tomu nije izostavljena ni važnost čitatelja, jer čitatelj je taj koji će im udahnuti život. Reći će, dok on piše Dirigent riječi ruku mu vodi. Autor želi biti ono što je, a to je: pisac, pjesnik, iako je duboko svjestan da od toga nema neke materijalne koristi, pa će u pjesmi Sizifov posao reći:
 
Kad na kraju života
Budem pitan
U što sam život potrošio
?
Reći ću
Sizifov posao sam radio
Gurao sam svoje pjesme

Svjesno ili ne, autor ove zbirke svojim poetskim izletima želi otvoriti vrata i prozore cjelokupnom poetskom stvaralaštvu kako bi krenulo u svijet i svojom čarolijom riječi dotaklo što više konzumenata koji bi trebali i znali uživati u lijepoj riječi. Neki psiholozi tvrde kako poezija može djelovati pozitivno, pa čak i ljekovito na ljudski um. U svom praobliku poezija i je odraz uzvišene duhovnosti. Ne dao Bog, kada bi došlo do nekakvog potopa, Nikola Šimić Tonin bi, vjerojatno, našao neku Arku u koju bi ukrcao poeziju kako bi je spasio. Jednostavno, poezija je krv u njemu, a znamo da krv cirkulira cijelim tijelom i hrani sve stanice koje čine ljudski organizam jednom skladnom cjelinom. Zreo je pjesnik i posjeduje ogromno životno iskustvo i životnu mudrost. Na prilike i neprilike u društvu, u svijetu književnosti ili na političkoj sceni, Šimić je kao pjesnik spreman i slobodan podići svoj glas protiv zla i nepravde. Njegove pjesme su njegovo lirsko utočište u kojemu može slobodno vrisnuti, biti ljut, diviti se, biti sretan, ali i nesretan, te tako odvažno i svrhovito ploviti kroz sva moguća raspoloženja.

S posebnom pozornošću sam čitala drugi dio zbirke s podnaslovom Pjesme pjesnicima gdje se na specifičan način obraća uglavnom velikanima pisane riječi u Hrvatskoj, ali i šire. Te pjesme su estetski i umjetnički zanimljive, iskrene, a istovremeno pletene mudrim misaonim pletivom.

TIN

Pjesmi život,
Život daleko od pjesme…
Piće za odijelo,
Žednoj duši pjesma

Pjesnički izraz mu je čvrst, sažet i isprepleten pjesničkim i misaonim rukavcima koji čitatelja vode prema neprolaznim vrijednostima. Samu sebi će reći: Ne veži smrt uz pjesnika. Uspjela poetska slika, zapravo i je simbioza osobnog iskustva, zajedničkog stanja, trenutnog raspoloženja, doživljaja, atmosfere i još mnogih čimbenika koji utječu na konačan oblik stiha ili pjesme. Osnovna osobina poezije je duži trajni ritam pjesnikova izražaja, kao i poseban sklad samoglasnika i suglasnika što u ovom slučaju imamo. Svakako, dobar pjesnik bi trebao živjeti u svojim pjesmama kao što u srcima mnogih ljubitelja lijepe riječi živi naša poetska dama Vesna Parun.

VESNA PARUN

Stranac na periferiji
Rodnog školja
U krugu poezije
Domaća i svoja

Očekivano, Nikola nije zaobišao ni svoga prezimenjaka Antuna Branka Šimića.

Antun Branko Šimić

Obraćam Ti se sa Ti
I sam sam od onih
Što piše pjesme,
Antune Branko Šimiću
Jer ti
Govorim svima onima
Koje volim,
Koji jesu,
I koji nisu,
Čuđenje u svijetu...
Golem pod zvijezdama,
Među nama Ti,
U sazviježđu,
Stablo zvijezda...

U današnje vrijeme izloženi smo sve većem zaletu novih tehnologija pa se radujem svakoj novoj knjizi koja zasja kao krijesnica duha. Nikola Šimić Tonin, u svojoj zbirci poezije Pjesme Pjesmama i Pjesme Pjesnicima, uglavnom se služi slobodnim stihom koji uvijek podrazumijeva stalnu inovaciju. Autor svojom stvaralačkom energijom povremeno provocira, ali i strahuje za sudbinu napisanog kao i sudbinu onoga koji je otvorio dušu i poetsko sjeme posijao na poetsku pozornicu. Ponekad treba biti strpljiv i čekati plodove, ali mislim da je poetski izričaj ovog autora zreo i vjerujem da će potencijalni čitatelji to prepoznati i uživati čitajući njegove pjesme, te tako ovoj knjizi udahnuti dug životni vijek.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.