Kolumne

petak, 15. siječnja 2021.

Giacomo Scotti | Nikola Šimić Tonin: Il poema

 

Il poema  GOLOOTOČKI KAMENI UPITNIK  (L'interrogante di pietra dell'Isola Calva), opera dello  zaratino Nikola Šimić Tonin, viene offerto ai lettori di mezzo mondo. Infatti i versi sono presentati in cinque lingue: l'originale croato, l'inglese, il russo, il ceco, lo spagnolo.

         È un dono amaro, perché rievoca le sofferenze infernali  subite da migliaia di prigionieri condannati   ai lavori forzati sulla malfamata Isola Calva, come i Veneziani chiamavano quel triangolo di terra nel mare del Quarnero. Un inferno cominciato nel 1949 e protrattosi per cinque anni.

         Prima di questo   poema dell'amico Tonin, la crudeltà di Goli Otok e la sua arsa pietraia sono state "incoronate" da un altro poeta croato, il paghesano Ante Zemljar, anche lui mio grande amico fino alla morte, con una raccolta di sue poesie da  me tradotte in italiano. Zemljar aveva trascorso due anni terribili sulla'isola di pietra.  Ora, di fronte al poema di Nikola Šimić Tonin, resto di nuovo stupito e commosso.

          Siamo di fronte a versi ritmati, come i passi di uomini incolonnati e sotto pesanti pesi

che procedono a passi lenti e dolenti. Sono versi che stringono il cuore, feriscono la mente, e

tormentano   la storia dell'ex Jugoslavia.

         L'isola di pietra, tutta roccia nuda, fu bagnata dal sudore e cosparsa  dal sangue colato dalle ferite prodotte nei corpi dei prigionieri politici dalle frustate degli aguzzini dal cuore di pietra e dalle stesse pietre aguzze sulle quali  quei corpi si abbattevano spesso. Quel dolore si riversa tutto nei versi di Nikola.

        I versi del poema riflettono sulla  pagina, che fa da schermo, le colonne di uomini seminudi flagellati, frustati, sputacchiati, insanguinati e costretti pure a urlare  Evviva in onore di chi li ha mandati a soffrire e morire sull' Isola Calva. Sono uomini ai quali si cerca di togliere la dignità umana, uomini ridotti a scheletri, torturati anche di notte, uomini visti dal poeta come "mosaico del dolore". E qui mi fermo, costretto da un nodo alla gola.

 

                                                                                                         GIACOMO SCOTTI

 

GOLOOTOČKI KAMENI UPITNIK, poema Zadranina Nikole Šimića Tonina, podastrijeta je pred čitatelje pola svijeta koji stihove mogu čitati na pet jezika: u hrvatskom izvorniku, ali i na engleskom, ruskom, češkom i španjolskom jeziku.

Gorak je to poklon koji priziva u sjećanje paklene patnje kroz koje je prošlo tisuće zatvorenika osuđenih na prisilni rad na nesretnom Golom otoku (Isola Calva), kako su Venecijanci zvali taj trokut zemlje nasred mora Kvarnera. Pakao je to koji je započeo 1949. godine i koji se nastavio sljedećih pet godina.

Prije ove poeme prijatelja Tonina, okrutnost Golog otoka i njegov suhi kamenjar, „okrunio“ je, u svojoj zbirci pjesama koju sam preveo na talijanski, jedan drugi hrvatski pjesnik, moj veliki prijatelj kojeg više nema, Pažanin Ante Zemljak koji je na tom kamenom otoku proveo dvije mučne godine. I sada, čitajući poemu Nikole Šimića Tonina, opet ostajem zadivljen i dirnut.

Nalazimo se pred ritmom stihova, kao pred koracima ljudi u koloni koji, opterećenim teškim teretom, polako napreduju sporim i bolnim korakom. Stihovi su to koji stežu srce, ranjavaju um i opterećuju povijest bivše Jugoslavije.

Kameni otok, sve sama gola stijena, oblivena je znojem i krvlju iz rana političkih zatvorenika nastalih od biča njihovih tamničara kamenog srca i od oštrog kamenja na koje su se njihova tijela često rušila. Ta bol izvire iz Nikolinih stihova.

Stihovi ove poeme oslikavaju na papiru, poput ekrana, kolone polugolih, bičevanih, išibanih, popljuvanih i krvavih ljudi prisiljenih vikati ŽIVIO u čast onoga koji ih je poslao da pate i umru na Golom otoku. To su ljudi kojima se želi oduzeti ljudsko dostojanstvo, ljudi pretvoreni u kosture, mučeni i po noći, ljudi koje pjesnik naziva „mozaikom boli“. Tu moram  stati zbog knedle u grlu.

        Giacomo Scotti


Sa talijanskoga preveo doc. dr. sc. Boško Knežić, Odjel za talijanistiku / Dipartimento di Italianistica Sveučilište u Zadru / Università di Zara. 


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.