U sebi imam dva polučovjeka,
ne pašu si, a uzimaju si za pravo
da kalupe moju ličnost.
Međa između njih izgledno je dov'jeka,
nema tu časnog pomaka,
jedan drugom niskosti podmeću.
Mijenjao bi ih, a ne znam kako,
da l' strukovno il' alternativno ?!?
Nažalost,
oba su moje pogonsko gorivo,
znam da nije bogzna kakvo.
Čine se otporno i ponosno,
međutim padaju na prvom izazovu.
Nije baš slatko, dok prave razliku
i ubijaju me polako,
s predumišljajem.
Moj život je paradoksalni ambijent,
muzej naive i voštanih figura,
neznanih autora, vrhunskih plagijatora
jebivjetrova,
obećanih, a neispunjenih narudžba...
Moj život je i...
korida i buvljak i opereta i vrtuljak,
dok se poeta i magarac
bore oko međe,
a lovci na vještice
imaju već spremljene omče za vješanje.
I tako svaki dan ta dva polučovjeka
mi serviraju gorki šećer.
27. 02. 2018., Pandur Adnan Iz serijala „ Ispovjedi mraka i tame“.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.