subota, 10. listopada 2020.

Željko Bajza | Jesen




s prvim znacima dolazeće jeseni sve postaje prošlost

izblijedjelo je rumenilo ljeta 

na vjetru leprša uveli list

ništa ne osta od snova 

godine prolaze u nadanjima da će čovjek upoznati sreću

pod stasitim kestenima blagog sumraka trče djeca

hodam sam pod kišobranom pustom jesenjom ulicom punom polugolog drveća 

ćutim život s mene otpada polako kao list za listom

vjetar pleše oko kuće pjevajući glasnije pa tiše

i prošla je kratka ljetna noć ljubav i mladost

i dovukla se opet jesen maglovita i dimna

čim rumen najavi zoru sve se gubi i nestaje 

dim je išao iz dimnjaka pas je lajao u noći

a klijale su pod borovima neke oči

i zavidjele mi

to je dakle moja zemlja u san uljuškana

zec pretrčava put pas u hladu drijema

mirise vlažnog polja donose mi vjetri

lokomotiva odašilje noćni pisak

dvije crne ptice grakčući odlijeću i u tome je čitava jesen

vjetar nosi ulicom miris lišća

kestena hrasta breze topole 


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.