utorak, 13. listopada 2020.

Sandra Bogdan | Nepomičnost

 

Meni sivo nebo treba
ne želim da se budim
na ničijoj zemlji
oduzeta od sna
nit' da pođem nit' da stanem.
Meni sivi oblak treba
govor vrana
gola grana
društvo sjena.
U mojoj duši tiho rominja
neka tuga davna
pjevaju o boli
suze poput nota.

Ne naslanjaj se na zidove
moga srca
hladni su i vlažni
poput kiše na mahovini.
Meni zaborav treba
kao što živima treba krv
a mrtvima humak i tišina.
Kuća sam koja se urušava
od protoka vremena i starosti sjećanja.
Jednom ću biti proljeće u zemlji



Autor fotografije: Sandra del Sorea

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.