U četvrtak, 22. listopada u GK Marka Marulića u Splitu s početkom u 18,00 sati bit će predstavljena poetska zbirka „Žena svojih godina“ splitske autorice Marice Žanetić Malenica u nakladi Društva za promicanje kulture „Kvaka“ Velika Gorica. Urednica i recenzentica je književnica Sonja Smolec, a autorica naslovnice je ak. slikarica Jagoda Kecman.
Marica Žanetić Malenica je članica Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade – Klub prvih pisaca, Udruge „Kvaka“, Umjetničke likovno-pjesničke unije „Vlaho Bukovac“ Split i Hrvatskog književnog društva Rijeka.
Piše pjesme za odrasle i za djecu, kratke priče te putopise.
Objavila je tri poetske zbirke: „Da je noćas bilo“ (Redak, Split, 2018), „Četiri čarobne riječi“ – pjesme za djecu (Redak, Split, 2018) i „Žena svojih godina“ (Kvaka, Zagreb, 2020) te knjigu putopisne proze „Zemlja uvezene povijesti – Dnevnički zapisi iz Australije“ (Centar za kreativno pisanje, Zagreb, 2019).
Poeziju i prozu objavljuje u web časopisu za književnost Kvaka i na portalu Hrvatski glas Berlin, gdje ima svoju rubriku naziva Tragom uspomena te u časopisu Mali Pero. Pjesme i priče su joj uvrštene u više od šezdeset zbornika i časopisa u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori.
Iz recenzije Sonje Smolec:
....“Prvi dio ove zbirke nazvan je Znamen po istoimenoj pjesmi. Stihovi prepuni metafora pravom čitatelju i poznavatelju govore mnogo više od jednostavno viđenog. Čamac o kojem Marica piše i u kojem mi svi plovimo prema svom ušću ili, pak, preko rijeke Stiks o kojoj se piše i pjeva već i u grčkoj mitologiji, zapravo je život sam. Svojim bogatim vokabularom nije joj teško dočarati profinjene pjesničke slike koje dotiču najtananije žice čitatelja, a, kako i sama u pjesmi Zrnca soli kaže, lakše je nositi se sa svakom boli ako se predamo ljepoti koja tješi...
... M. Žanetić Malenica vedra je osoba, no nemojmo se zavaravati njezinim vedrim licem i osmijesima. Iza svega toga krije se dubina u koju je ona spremna zaroniti i predati joj se, ali je ne uvijek i s drugima dijeliti. To je ono što se prepoznaje iz njezina pogleda kad svrne oči prema tlu i šuti. Autorica vrlo pomno bira što će i na koji način rasprostrti pred svoje čitatelje.
Jednako kao što majstor kamenorezac, koji poštuje i svoj rad i kamen što ga oblikuje, tako i ona pomnjivo obrađuje sve obline i uglove svojih djela nadahnjujući im novi život.
Unatoč tim pjesmama koje na samom početku knjige djeluju pomalo teško, ona slaže puzzle svog djetinjstva i mladenaštva i, kako kaže u pjesmi Krpam prošlost, koja me se osobito dojmila i koju bih istaknula:
Ružičastim nitima i tupom iglom
crne rupe u sjećanju krpam
pa prošlost u naborima ljepše sniva
dok zlatne niti nostalgije me vode
i mrtvo živim biva.
I ovdje je vidljivo kako vrlo brižno postupa s riječima, kako i ono što je iza sebe ostavilo tamni pečat treba umotati, utopliti, dotaknuti ružičastim nitima i tupom iglom. Zašto tupom iglom? Jednostavno zato da taj posao bude odrađen bez ikakve oštrine, bez želje da se povrijedi bilo koga ili bilo što, pa čak ni ono što je nju povrijedilo...
Drugi dio zbirke nosi naslov Plavo stablo. Stablo, simbol života, plava boja kao more, kao nebo... i poistovjećivanje s galebom...
...Već prije spomenuta zrelost poetske zbirke očituje se i u svim daljnjim pjesmama, posebno u pjesmi Svi ćemo u prah u kojoj, premda pjesma govori o neminovnosti, o konačnosti, Marica traži ono bolje mjesto gdje još uvijek postoji svjetlo i radost.
...Treći dio zbirke naslovljen Taknuta, posvećen je autorici osobno poznatim osobama i onima koje su na nju ostavile poseban dojam, odnosno koje su je svojim životima taknule. Sve te pjesme su emotivno snažne bez obzira komu su napisane, a napisane su uglavnom onima kojih više nema – majci, ocu, suprugu... Jednako tako moram spomenuti i posvetu svim onim ženama čija ljubav je potonula u tamu i zlo - pjesma Kad si prvi put.
...Četvrti dio zbirke nosi jednostavan naziv Miris ljubavi. Ljubav prema bližnjemu, prema dragim i bliskim osobama, ljubav sama po sebi kao pojam, kao nešto teško, neuhvatljivo, a uvijek prisutno, kao život i kao gubitak. Usudila bih se reći da je nekim od ovih pjesama autorica postigla ne samo pjesničko savršenstvo, već je uspjela riječima dočarati ono što mnogim pjesnicima nije uspjelo – prave, iskrene emocije, a to nam govori da Marica ne izmišlja, ona piše iz srca čak i onda kad piše o fiktivnoj ljubavi. Ona živi svoje stihove potpuno posvećena svakoj riječi. Stihovi su to prepuni senzualnosti i fine erotike što je navlastito vidljivo u pjesmi Ljubavni zov.
...Kao što pjeva o strastvenoj ljubavi, Marica na jednak način pjeva i o razočaranjima i rastancima, ali, kao i uvijek, kod Marice nikada ne izostaje ono pravo, slano zrno optimizma koje crpi iz mora ili tamo nekog izvora samo njoj znana. Pjesme Ne troši mi proljeća i Fina misao o tebi i dalje otkrivaju vječitog optimista, a na kraju i osobu koja je spremna i na prikrivenu samokritiku, na smijeh, sve u ime ljubavi, čime i završava ovu iznimno vrijednu zbirku poezije – Volim te bez šminke.
...U stihovima M. Žanetić Malenica nema lažne lepršavosti, nema nepotrebnih pridjeva kojima bi se istaknula misao ili slika. Premda je većina pjesama pisana u rimi, Marica si daje slobodu da u istoj pjesmi koristi i deveterac, i deseterac, dvanaesterac. Voli rimu, ali ne robuje strogoj formi. U današnje vrijeme kad se mnogi pjesnici okreću slobodnom stihu, pisati rimovanu poeziju je izazov kako napisati kvalitetnu pjesmu, a ne samo slagati riječi. Marica je savladala oboje i to je razlog više da poželimo da nas nakon ove zbirke obraduje novom, jednako kvalitetnom.“
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.