Sjedim na obali rijeke Douro
novi krajolik, nepoznate riječi
al' duša otvorena upija baš sve
ni tuđi jezik u tom je ne priječi.
U gradu Portu što ljepotom me zanosi
slušam s tornja otkucaje sata
kušam izvrsni bakalar na bianco
potom se sladim s pastel de nata.
Ljeto je na izdisaju, sunce upeklo
zrcali mi vlasi, raščupane, sijede
a ja mu namigujem i nazdravljam
punom čašom vina verde.
(iz zbirke „Žena svojih godina“)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.