Kolumne

ponedjeljak, 19. listopada 2020.

Gabrijel Barišić | Bijeli Božić za tebe i mene


Za Božićem ostaju

pepeo i kosti

Želja

Daj mi još jedan đir

po ovoj zemlji

Preostaju

Objektivizirane žene

I bogovi

koji su prodirali

iz krvi

Približi svoje truplo peći

U hladnoći

podemonjene ekstatičnosti

Dopusti mi da te jedva primjetno

dotaknem jagodicama prstiju

Evo moje zahvalnosti majci na brižnosti

A tebe ne mogu zaustaviti

budeš li imala namjeru da odeš

Moje sićušne želje

su više no što si navikla

pa opet

Namjera mi je

da te zgrabim

na vrhuncu dvojbe

Uzdižem se

probijajući se iz kore

svoje mumificiranosti

Snijega više nema

Odnijela ga je južina

Ali potrudit ću se da bude

Bijeli

Bijeli Božić

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.