Biti samosvojan u svom hermetičnom mikrokozmosu
nag u svojoj emociji
poput asketa kojeg žulja introspekcija
dok kopa zemlju do središta svog bića
to je već stvar odabira
onog koji pozna buku tržnice
i prašinu usamljenog puta.
Biti osoban i intiman
u svijetu koji trga granice između kože i krvi
čin je ekscentričnosti
pobuna protiv silovanja
bodljikava žica koja razdvaja
tvoj i moj zvjezdani prostor.
Misli poput valova zapljuskuju grlo
teška kiša oprat će skorene psovke
loše zarasle posjekotine na srcu
crni talog na dnu dana.
Misli fluidne i eterične
poput notnih zapisa punih topline sunca
s kojima rađaju se ptice,
tako treba disati.
Biti pustolovan
bez rezervacije leta
bez kupljene karte
samo stojeći na mjestu
u pijesku kao uporištu postojanja
koje uporno se prosipa i rasipa.
Držeći bocu u ruci
s porukom kao vremenskim putnikom
otisnutom niz rijeku
da plovi do neke druge obale
na kojoj stoji nepoznat netko
čekajući odgovor na svoje pitanje,
tako treba živjeti.
Autor fotografije: Sandra del Sorea
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.