nedjelja, 6. rujna 2020.

Sandra Bogdan | Bez karte, u jednom smjeru


(Poruka u boci)

Biti samosvojan u svom hermetičnom mikrokozmosu
nag u svojoj emociji
poput asketa kojeg žulja introspekcija
dok kopa zemlju do središta svog bića
to je već stvar odabira
onog koji pozna buku tržnice
i prašinu usamljenog puta.

Biti osoban i intiman
u svijetu koji trga granice između kože i krvi
čin je ekscentričnosti
pobuna protiv silovanja
bodljikava žica koja razdvaja
tvoj i moj zvjezdani prostor.

Misli poput valova zapljuskuju grlo
teška kiša oprat će skorene psovke
loše zarasle posjekotine na srcu
crni talog na dnu dana.

Misli fluidne i eterične
poput notnih zapisa punih topline sunca
s kojima rađaju se ptice,
tako treba disati.

Biti pustolovan
bez rezervacije leta
bez kupljene karte
samo stojeći na mjestu
u pijesku kao uporištu postojanja
koje uporno se prosipa i rasipa.

Držeći bocu u ruci
s porukom kao vremenskim putnikom
otisnutom niz rijeku
da plovi do neke druge obale
na kojoj stoji nepoznat netko
čekajući odgovor na svoje pitanje,
tako treba živjeti.


Autor fotografije: Sandra del Sorea

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.