ponedjeljak, 7. rujna 2020.

Oleg Antonić | S ove strane postojanja




Bistro titra ova zima;
negdje prhka, drugdje strujna;
učini se samosvojna.
Što se to u snijegu sprema?

Već viđeno – sasvim novo!
Jesenske se stisle misli
zamrijestiti zlatnom česti.
Soli kaplju bljesnut klicom,
krošnju hrane, zapte oganj;
česmom teče ostvarenje
ravnovjesja postojanja.

Propjevao svijetom fetus.
Ne vidi se njemu svrha
kada smrzne, kad se davi
pet koraka punog kruga
koji liju dah u cijelo
noseć heliks putovanja
izvan moći ovog zora.

Napinje se samostrelom;
negdje lomno, drugdje silno;
snuje voda u visine.
Žudom kuca pramaljeće.

*

Mlazom šiklja pramaljeće;
negdje lomno, drugdje silno;
učini se samosvojno.
Što se to u pupu sprema?

Već viđeno – sasvim novo!
Zimska zrnca niotkuda
protekla su vodoravno.
S česme kulja plamtjet lišće,
snove hrani, zapti glinu;
hvojom iskri ostvarenje
ravnovjesja postojanja.

Propjevao svijetom fetus.
Ne vidi se njemu svrha
kad zakržlja, kad prebuja
pet koraka punog kruga
koji liju dah u cijelo
noseć heliks putovanja
izvan moći ovog zora.

Napinje se samostrelom;
negdje sjajno, drugdje garno;
snuje stablo raspršenje.
Žudom kuca čisto ljeto.

*

Lišćem bukti čisto ljeto;
negdje sjajno, drugdje garno;
učini se samosvojno.
Što se to u žaru sprema?

Već viđeno – sasvim novo!
Proljetni su šedrvani
dobacili u širinu.
Plojka gori prostrijet stelju,
solum hrani, zapti soli;
krijesom frca ostvarenje
ravnovjesja postojanja.

Propjevao svijetom fetus.
Ne vidi se njemu svrha
kada zgasne, kad pregori
pet koraka punog kruga
koji liju dah u cijelo
noseć heliks putovanja
izvan moći ovog zora.

Napinje se samostrelom;
negdje sočno, drugdje gnjilo;
snuje vatra konačište.
Žudom kuca zrilj na pladnju.

*

Rasprostre se zrilj na pladnju;
negdje sočan, drugdje gnjio;
učini se samosvojan.
Što se to u sladu sprema?

Već viđeno – sasvim novo!
Ljetna su se ludovanja
okončala sunovratom.
Iznosi se živa glava,
rudnik hrani, zapti vrelo;
gozbom grca ostvarenje
ravnovjesja postojanja.

Propjevao svijetom fetus.
Ne vidi se njemu svrha
kad izgladni, kad istruli
pet koraka punog kruga
koji liju dah u cijelo
noseć heliks putovanja
izvan moći ovog zora.

Napinje se samostrelom;
negdje krto, drugdje sušto;
snuje zemlja sažimanje.
Žudom kuca čista jesen.

*

Svjesno vene čista jesen;
negdje krta, drugdje sušta;
učini se samosvojna.
Što se to u situ sprema?

Već viđeno – sasvim novo!
Zriljno sad je otrežnjenje
zamrsilo prema postu.
Stisak trese iznijet grumen,
lokvu hrani, zapti granu;
smislom cijedi ostvarenje
ravnovjesja postojanja.

Propjevao svijetom fetus.
Ne vidi se njemu svrha
kada hrđa, kad krvari
pet koraka punog kruga
koji liju dah u cijelo
noseć heliks putovanja
izvan moći ovog zora.

Napinje se samostrelom;
negdje prhko, drugdje strujno;
snuje metal da poteče.
Žudom kuca nova zima.



* Imenica „zrilj“ (iz koje je izveden pridjev „zriljni“) skovana je za ovu prigodu kako bi se jasno imenovalo razdoblje koje u godišnjem ciklusu dospijeva poslije ljeta, a prije jeseni (ponešto uže doživljenih od uobičajenog), shvaćajući cjeloviti ciklus kroz pet ravnopravnih godišnjih doba. Prirodna stanja koja obilježavaju zrilj mogu se u svakodnevnoj percepciji i razgovoru razaznati u pojmovima „kasno ljeto“ i „rana jesen“. Nova je riječ smještena u muški rod kako bi se popravio rodni omjer u nazivima godišnjih doba.

** Prijelazi i odnosi između pet godišnjih doba (zima, proljeće, ljeto, zrilj, jesen) ovdje slijede koncept „pet elemenata“ iz starokineske filozofije, osim u detalju izravnog pridjeljivanja „elemenata“ godišnjim dobima („element“ Zemlje ovdje se izravno pridjeljuje dobu zrilja, dok se u kineskoj tradiciji taj element pridjeljuje zadnjim trećinama svakog od četiri uvriježena godišnja doba).

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.