srijeda, 19. kolovoza 2020.

Josip Horvat Macado | Ptice


Pjesma ptica
pod vlažnim zelenilom šuma,
izbjeglih sa svih strana,
svježina su u blagoj simfoniji...

što bih učinio da sam tamo ?

Možda bih,
davao ritam,
u krvarećim ranama bosih nogu,
ili poput vatre
ispunio želju s koje se vječno pati ?
Ili bih slao miris raskošno u prostor,
kroz svijesti,
kao sadašnjost...
i za tobom čeznuo,
draga moja daleka djevojko.

Kao sloboda u očima,
odjeven u zeleno,
kao neizbježna prošlost robovska,

ispružio sam ruke, stojim,

u ritmu ubrzanom i jasnom,
gledam
glavu anđela iznad postelje,
dok nebesa glasno odjekuju,
ispunavajući nam usta i oči,
stvarajući poljubac.

Moje ruke stavile su kamen
u temelje svijeta,
sa zastorima, punih mekih sjenki.
Jer mi smo davno, davno pošli nekud,
u neku zemlju čudesnu, daleku...
gdje nema mraka,
prekrivenu pticama,
toplim, staklenim pticama.
Pticama...

@utor texta : j.h.macado
iz zbirke pjesama - zarobljeni odrazi

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.