srijeda, 1. srpnja 2020.

Željko Bilankov | Moja plava


Negdje daleko u ljetnoj noći
draga se pita hoću li doći,
tako me mami ta kosa plava,
a znam da moja ljubav ne spava.

Njezin je cjelov modrina vala,
i odsjaj neba, ljepota žala,
dok joj se oči od srca smiju,
dubinu duše u sebi kriju.

Melem su pravi riječi njene
koje toplinom liječe mene,
suncem ih šalje iz te daljine,
kada je željna moje blizine.

Ja sam i sada mislima tamo,
to ja i ona, jedini znamo!

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.