ponedjeljak, 1. lipnja 2020.

Darija Žilić | Špilja





Izlazim iz špilje,
Na zidovima ostavljam crteže
Dnevnih životinja, umornih pasa.
Unutarnji svjetovi su kao rascvali božuri,
Bujni su, na sve strane se razlistavaju.
Ostaju u vrtu koji ne podnosi idole,
A strahovi se kao slijepi miševi iz te pećine
U krov svijeta zaletavaju.
Ideje su ostale visjeti na kamenoj grani,
Tijelo se od grča rasteglo kao da je njihalo.
Podne donosi odlazak sjena iz tamnog
Potkrovlja u svijet koji od mlakosti trne,
Pretvara se u meku stanicu.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.