utorak, 5. svibnja 2020.

Andreja Kešić | Vrba


Kada rukom razmakneš zavjesu od mekih, olistalih grana tužne vrbe, u ljetnoj noći nad potokom djetinjstva, srest ćeš moje oči. Mjesec će sve žabe iz okolnoga grmlja hipnotizirati rasutim srebrom, da zanijemjelog kreketa budu svjedokom kolizije unutarnjih svjetova u istovjetnom spontanom osmijehu na našim usnama.

Ja znam da će mi pod nebom boje tegeta, žar Sunca u tvojim očima, istisnuti prvu suzu bez bola.

Ja znam da će svi dodiri koje moja koža prije tebe pamti, tvojim pogledom kao prijevara biti upisani i u zaboravu izgorjeti željom za mirisom tvoje nadmoći na mom bezglasnom jeziku.

Što ćeš mi reći?

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.