četvrtak, 16. travnja 2020.

Terezija Flegar | Ptica nejaka



Da su mi lastina krila pa da letim.
Kao ptiće nejako bi da sletim
U jedno gnijezdo srcem zvano.
Ja puna ljubavi ostala bi tamo.

Grijala bi srce i kucala s njime.
Provodila bi u njemu i ljeta i zime.
Ne bi studen prva otjerala mene,
ni svađa ni zloba, a ni druge žene.

Da su mi oči jedne lastavice ptice
Vidjela bi rijeke, mora i ravnice.
Nagledala bi se sve ljepote svijeta
Ne bi se vraćala prije svakoga ljeta.

Ostala bi kao iskra ili tvoga oka sjaj.
Ne bi na put dalek, da ne dođe kraj.
Gledala bi mili ja kroz oči tvoje.
Sve tuge tvoje sad bi bile moje.

Kada kiša padne i vjetar zapuše
Sklonila bi se u zaklon tvoje duše.
Ostala bi u duši ja mirna i čedna
Ptica nejaka al' ljubavi vrijedna.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.