Kolumne

subota, 18. travnja 2020.

Sonja Kovačević | Pevanje počinka

Ophrle me nekad u sumrake dana
u te tmule sate prethodnice noći
Opkole me misli i drže me tako
Ko zatvorenika kom nema pomoći
I ko što međ ljudima razlike postoje
tako neke samo ko lahor prostruje
a neke se cele zariju u mene
Oštricom me svojom ko u oči kljuju
ne daju mi mira otrovom me truju
Saleću ko ose i ko ose bodu
Rovare po mozgu,rovare pa odu
Tad mučitelj novi u besnilu stiže
i postavlja zamke ludilu sve bliže
Niotkuda spasa ne mogu pronaći
a zamkama njihovim ne mogu umaći
Ali tada iznenada
u pomoć mi san priteče
Rasterao nasilnike
Zaigrale kolo vile
Za ruke se dohvatile
Pesmom goru obavile
Orla pesmom pridobile
Pod lepetom njegovijeh hrila
misli moje gnjezdo su savile
na počinak otišle i one.
U snu sanjam a gorom odzvanja
Ja sa pesmom u snu bar odmaram.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.