Luka Tomić | Udahnuo sam te

Udahnuo sam zrakom i tvoju blizinu
Postao sam lijevo stopalo tvoje
što noću sanja desno stopalo tvoje
Nehotice se naginjem prema svakom nebu tvome
Udahnuo sam miran stisak ruke tvoje
Dodirnuo me nagovještaj svitanja
u tami vlastite borbe
Udahnuo sam vid što ti oko milošću krasi
Vidio sam da sve što nepobjediva smrt iz srca otme
nemoćna ljubav u to isto srce vrati

Sve želje, snovi moji pusti
grcali su u vodi daha ljubavi
što se niz izobličeno lice survao u prašinu
Al ti si ostala tu, nepokorena, lukavija od straha
U razvaljenom snu pronašala si ljepotu negdje na dnu
Ostala si tu kako bi moja radost iz tvoje blizine rasla
Nisi mogla podnijeti da bez osmijeha tumaram ulicama
na rub litice pogurnutog grada i ne vrijedim nikome
U grubosti mraka udahnuo sam tvoju brigu i nježnost
Veća si od mojih lijepih riječi
zato pored tebe šutim ko zaliven