Željko Bajza | Glazba, kraljica supstance

Došao sam kasno i klečim pred tobom. Na rubu oka skupljaju se suze u vrijeme kad je već čovjek svjedok samog sebe i tragovi za njim ostaju kao pečati. Reci, glazbo, kraljice supstance, kad zaustaviš zvuk i ne ostaviš ništa iza sebe, i snijeg plače, jer u njemu ne ćeš ostaviti ni trag, i nestrpljivost u strunama, iako pratiš njihov pokret. Reci, tko si, da tako i dalje ne popuštaš, da je uvijek i zauvijek poput zmaja poražen muk. Poznam taj pokus amfiteatra, dvorana... I ruke na zidovima hramova, što su htjele uhvatiti, a ti, još moćno odjekuješ u dolinama gora kao mladoženja što umišlja da sam zvijer u naručju. Bila si tamo, kad je Duh lebdio nad vodama? Bila si boja Božjeg glasa, kad je rekao svjetlu - Budi svjetlo!?

Glazbo, ja znam, prava si sestra riječi, ta što bi bio glas bez tebe, ta ti si zvuk Božjeg daha, mladenka Bića, vodič Boga, o, glazbo vječnosti, možda si starija nego anđeli, kad im te Bog do grla stavio.

Njegov si govor i njegova inkarnacija - ta i lisice su imale brloge i ptice gnijezda, samo on nije imao kuću- kao ti, što liježeš u tamnoj tišini u ranu zoru u grlima ptica.

Sradija čula se glazba. Glazba pobuđuje emocije. Od svih umjetnosti glazbu je najteže opisati. Ne vidi se, nema oblika, nema okusa, nema mirisa, ali je ćutim iz dubine svoga bića. Kad padam na zemlju glazba mi daje osjećaj da se uspinjem u svemir. Osamdesete su se vratile. Volim jazz, iako ga ne možeš slijediti, nema melodije. Glazba je umjetnost čiji je medij zvuk, ne primjećujemo ju, a doista nas okružuje sa svih strana.. Ona je umjetnost tona koja oplemenjuje ćud čovjeka,  budi osjećaj za red i  ljepotu.  Konfucije je rekao da glazba oplođuje klice kreposti koje čovjek nosi u srcu. Čuli su se zvuci polke. Magija je bila na sceni. Glazba je pesimistima u tamne tonove  zavijena prošlost, optimistima radost i vedrina življenja. Glazba pomiješa visoke i niske, duge i kratke  tonove  u različite glasove i stvori jedinstvenu harmoniju. Duh spava uz glasnu glazbu koja tonovima izražava različita emocionalna i voljna raspoloženja. „Fin de siècle“ su završili  Albeniz, Vaughan Williams i Bartok, apoteoza europske narodne glazbe. Haydn je već bio nazočan. Ušao je na velika vrata, trijumfalno, kao Hamsun i Sibelius i pogodio je pravi narodni ton. Davno je završio „Stvaranje“ i „Godišnja doba“. Iznad glave sviraju mu divertimenti. Iz njegovog slučaja pokazalo se točnim da što si više bolestan i nesretan u srcu ti se rađa veća ljubav.