petak, 6. ožujka 2020.

Denis Kožljan | Malin Persson Giolito: Živi pijesak


Jedno masovno ubojstvo u elitnoj srednjoj školi. Jedna osumnjičena osamnaestogodišnjakinja. I previše teških pitanja. Jesmo li baš svi nevini dok se ne dokaže suprotno?

Zločin počinjen u školi u najbogatijoj stockholmskoj četvrti potresao je Švedsku, a Maju Norberg od uspješne učenice i dobre kćeri iz bogate obitelji preko noći pretvorio u najomraženiju tinejdžericu u zemlji.

Što se doista dogodilo u učionici u kojoj su živote izgubili Majin dečko i njezina najbolja prijateljica? Ili bolje: što se događalo prije – u roditeljskim domovima i učionicama, na tulumima punim droge i seksa, u zabranjenim imigrantskim predgrađima i na luksuznim jahtama – sve otkako je u njezin život ušao Sebastian Fagerman, prelijepi i uznemirujući sin jednog od najmoćnijih ljudi Švedske?

U razornom psihološkom trileru Živi pijesak, proglašenim najboljim nordijskim i najboljim europskim krimićem 2018. godine, proslavljena autorica Malin Persson Giolito ne stavlja nas samo pred fascinantan književni lik Maje Norberg već i pred dvojbu gledamo li u oči hladnokrvnoj egzekutorici ili tek izgubljenoj djevojci, koja je i sama izgubila one koje je voljela. 


Živi pijesak vodi nas sve do tamnog srca društva obilja, neumoljivo postavljajući pitanja o prirodi ljubavi i krivnje te o spirali njihovih razornih ili blagotvornih posljedica. I neka nitko nema iluzije: u sudnici u koju je uvode neće se suditi samo Maji Norberg.

Živi pijesak roman je koji počinje kao igra koja je krenula ukrivo:već na prvoj stranici mali presjek suvremenog švedskog društva – hiperkorektni učitelj, posvojeni dječak iz Ugande, plavuša odjevena u kašmir, sin imigranata s Bliskog istoka – leži na podu prekriven krvlju, kao mračna satira slike zemlje civiliziranog multikulturalizma što je o sebi gaji Švedska...” – New York Times Book Review

Živi pijesak roman je o masovnom ubojstvu u srednjoj školi, ali zapravo se bavi nečim posve drugim: odanošću i međuovisnošću, ljubavlju i krivnjom, nevjerojatno složenim poslom bivanja tinejdžerom, kriminalnim pravnim sustavom (u Švedskoj i uopće), ulogom medija i svime onime od čega se sastoje roditeljske dužnosti… Kroz Živi pijesak vodi nas napeto iščekivanje, ne samo u vezi s presudom Maji nego i varljivom ‘istinom’ o tome što se toga dana doista dogodilo u učionici.” – Shelf Awareness

Živi pijesak nije whodunit, nego whydunit. Što je Maja doista učinila – ili nije učinila? Tragajući za odgovorima, Persson Giolito svojom će junakinjom otvoriti kudikamo šira pitanja. Što je to ‘istina’? Ili ‘pravda’? Koliko nejednakosti neko društvo može podnijeti, a da istodobno ostane stabilno?” – World Literature Today

“Ovo je jedinstven roman, roman koji se uzdiže nad većinom drugih romana objavljenih proteklih godina u žanru krimića.” – Aftonbladet

“Giolito nas ostavlja da se dugo pitamo o tome kakav će biti kraj, a kada on napokon dođe, upravo je onakav kakav je trebao biti.” – Washington Post

Živi pijesak strukturiran je poput sudskog procesa, ali jasno nadilazi te okvire baveći se i švedskim ekonomskim i rasističkim tenzijama koje se skrivaju ispod površine.” – New York Times

“Ona koja povezuje sve priče o masakru i njegovim žrtvama jest Maja; glasom koji je katkad svadljiv, sitničav i distanciran, a katkad iznimno senzibilan i bolno ranjiv. Njezino pripovijedanje povezuje prošle i sadašnje događaje nudeći nam komadiće priče koja je prethodila sudskom procesu kojemu svjedočimo.” – Kirkus Reviews

Malin Persson Giolito
 švedska je spisateljica i pravnica rođena 1969. u Stockholmu. Diplomirala je pravo na Sveučilištu u Uppsali 1994. godine i isprva je radila na Sudu Europske unije u Luksemburgu. Magistrirala je na temu europskog prava na College of Europe u Brugesu. Radila je u odvjetničkom uredu Mannheimer Swartling te u Europskoj komisiji u Bruxellesu, gdje i danas živi s obitelji.

Od 2015. godine spisateljica je na puno radno vrijeme. Piše kolumne za švedske novine Aftonbladet te kronike za “književnu subotu” u novinama Dagens Nyheter. Od 2008. objavila je pet romana, od kojih je najveći uspjeh postigao "Živi pijesak" (2016.). Roman je osvojio brojne nagrade, proglašen je najboljim švedskim krimićem 2016. te najboljim nordijskim i najboljim europskim krimićem 2018. godine. Prema njemu je snimljena i istoimena televizijska serija (Quicksand, Netflix, 2019.).

Smrdi po trulim jajima. Zrak je siv i mutan od pušćanoga praha. Svi su ustrijeljeni osim mene. Ja nemam čak ni masnicu.“

Tako počinje ovaj nevjerojatno potresan i napet skandinavski triler na kojeg ćete se odmah zakačiti. Već na prvoj stranici knjige nalazite se u učionici ugledne štokholmske srednje škole u elitnom kvartu glavnoga grada Švedske gdje je počinjen masakr – ubijeno je petero ljudi,  profesor i četiri učenika, a jedina preživjela je osamnaestogodišnja Maja Norberg.  Ubijeni su njeni prijatelji –  tamnoputi Samir, Dennis, crnac iz Ugande, Amanda i Majin dečko Sebastian Fagerman. U Majinom krilu leži Sebastian, a ona u rukama drži oružje. Evidentno je da je posljednji hitac ispalila Maja jer inače ne bi više bila živa, ali tko je ispalio sve one prethodne hice i što je prethodilo okrutnom činu tog jutra u učionici? Osim toga, u kući Fagermanovih je ubijen i Sebastianov otac – Claes Fagerman najbogatiji je i najmoćniji Šveđanin. Sada počinje prava priča. Što se doista dogodilo u učionici u kojoj su živote izgubili Majin dečko, prelijepi i uznemirujući Sebastian i njezina najbolja prijateljica Amanda? Ili bolje pitanje: što se događalo prije – u roditeljskim domovima i učionicama, na tulumima punim droge i seksa, u zabranjenim imigrantskim predgrađima i na luksuznim jahtama?

Čitatelja se vodi i devet  mjeseci kasnije, u sudnicu u kojoj Maji sude za ubojstvo. Kroz sudski proces čitatelj postupno dobiva sve više uvida u tragediju. Otkriva se sve više detalja a time i brzinski presjek suvremenog švedskog društva.  Kroz uspomene Maja priča svoju priču ispočetka, gdje i kako  je sve počelo. Upoznajemo Maju prije zločina. Kako je došlo do prijateljstva s Amandom, kakva  je bila u školi i kako se nosila s obitelji, a prije svega kako je upoznala Sebastiana i njegova oca Claesa. Iako Maja potječe iz dobrostojeće kuće koja je u više navrata napadana u senzacionalističkom švedskom tisku, novac ne štiti od boli i tuge. U mjesecima i tjednima prije krvavog čina saznajemo da je Maja  bila izgubljena, preplavljena strahom i usamljena. Vjerojatno  ćete čitajući brzo zaključiti, poput mene, kako je ta današnja mladež bahata i ohola i zbog toga ćete vrlo lako osuditi Maju. No osim Maje i  Claes, Sebastian, Amanda i Samir, sirijski imigrant,  igraju veliku ulogu u romanu, a priča se stalno vrti između prošlosti i sudskog procesa. To stvara veliku napetost jer do kraja ne znamo što se zaista dogodilo. Suđenje u trajanju od tri tjedna provlači se kroz cijelu knjigu i tek u posljednjem poglavlju saznajemo je li Maja proglašena krivom. 

U ovoj knjizi mi se svidjelo i kako je autor u napetu radnju uključio vrlo aktualne i važne društvene teme. Kao na primjer, pucnjava u školi, integracija stranaca i imigranata, obiteljski odnosi i mentalna stanja među tinejdžerima. Meni se to nije nimalo činilo kao fiktivna priča jer događaji su preblizu pričama koje nažalost poznajemo iz stvarnog života. Autorica piše nevjerojatno realistično i na tome joj se divim jer sam imala dojam da sam blizu cijele priče, kao da sam čitala službeni policijski izvještaj jednog aktualnog mahnito ubojitog čina. Posljednjih godina čitali smo o vrlo sličnim zločinima diljem svijeta. Ali treba reći da „Živi pijesak“ nije bez razloga proglašen najboljim nordijskim i najboljim europskim krimićem 2017. godine. Naprotiv. 

Velika preporuka i ova knjiga će se sigurno naći na vrhu najboljih knjiga koje sam pročitala u ovoj godini.

Znala sam otpočetka da je Malin Persson Giolito, koja je napisala nagrađivani “Živi pijesak”, pravnica. Pravnici vam, naime, posebno simpatiziraju tu famoznu presumpciju nevinosti – Svatko je nevin dok mu se ne dokaže krivnja. Vole ju analizirati, o njoj promišljati, ali nikada ju ne dovode u pitanje jer bi tada sve što čine izgubilo smisao i više se ne bi mogli uvjeravati da pravo koje su izabrali za poziv ima išta zajedničko s pravdom u koju su svim srcem vjerovali kao brucoši pravnog fakulteta. Vjerujte mi, znam o čemu govorim, jer sam i ja pravnik. Možda mi se zato toliko i svidio ovaj roman kojeg bi bilo krajnje nepravedno gurnuti u ladicu psihološkog trilera ili krimića jer je on više od toga – on je bolna kronika jednog društva. 

Priča koja se guli sloj po sloj

Roman je pisan iz perspektive Maje Norberg, jedine učenice švedske elitne srednje škole koja je preživjela masovni pokolj u školi, i iz čijeg monologa čitatelj pokušava saznati što se uistinu dogodilo. Je li Maja nevina ili je hladnokrvi ubojica? Zašto bi ubila svog momka, bogatog i vječito nesretnog Sebastiana i najbolju prijateljicu, naperlitanu Amandu, što je prethodilo tragediji i kako je Maja od prosječne djevojke postala ozloglašena pritvorenica, samo su neka od pitanja koja si postavljamo dok sloj po sloj gulimo priču Malin Persson Giolito. Vrlo vješto autorica je dala Maji zastrašujuće autentičan glas privilegiranog i ravnodušnog švedskog tinejdžera koji uživa u besramnim zabavama i opasnim ljubavnim vezama, a koji ne gubi na intenzitetu ni u slučaju zatvorske spike (fan sam penalnog sustava, don’t judge me). 

Foto: Mateja Vukmir

Nije sve u Švedskoj hygge

Svijetu je trebao ovaj roman o švedskoj stvarnosti koju kroje elite i imigranti, predrasude i kriminal, kao protuteža onome na što svi pomisle kad se spomenu skandinavske zemlje – zemlje gdje teku med i mlijeko, gdje su svi otvoreni, tolerantni, napredni, gdje se uživa u cimet rolicama i sve je hygge, život izgleda kao u Abbinim pjesmama, a kuće sliče na kataloge Ikee. Mnogi su Maju zamrzili raspličući čvor za kojeg se htjela uhvatiti da bi se izvukla iz živog pijeska. Ja ne. Vjerovala sam joj, suosjećala s njom, znajući da, što se više koprcaš u živom pijesku, to te on brže guta. Hoćete li izabrati prijezir ili empatiju – saznajte čitajući ovogodišnji najbolji roman iz žanra zločin-misterija-ljubav-young adult-socijalna politika-napetost-kazna.

Sa Živim pijeskom švedske spisateljice Malin Persson Giolito (u prijevodu Sandre Ljubas i nakladi Frakture) rizika nema jer njezin je krimić, koji je većinu vremena ustvari psihološki triler, a povremeno i sudska drama, kao stvoren za ekranizaciju. Krimić je to koji ima sve. I koji se potpuno razlikuje od aktualne produkcije (švedskih) krimića. Kao što je to bio slučaj s legendarnom trilogijom Millennium Stiega Larssona, kojom je lansiran svjetski fenomen zvan "skandinavski krimić", te s knjigama Gillian Flynn, na osnovi kojih su snimljeni izuzetno uspješni filmovi i serije, tako je i roman Živi pijesak nakladnička kuća Fraktura prva prepoznala kao fenomen koji uspostavlja nova pravila unutar žanra.

Za razliku od većine krimića, u Živom pijesku nećemo se pitati tko je počinio zločin (iako bismo možda trebali i to), ali svaka nova stranica otvarat će nam nova i nova pitanja zašto, stotine pitanja zašto, tisuće, milijun pitanja. Upoznat ćemo fascinantnu književnu junakinju Maju Norberg, uspješnu učenicu i dobru kćer iz bogate obitelji koja će se preko noći pretvoriti u najomraženiju tinejdžericu u zemlji. Njezino sudjelovanje u masovnom ubojstvu počinjenom u elitnoj srednjoj školi u najbogatijoj stockholmskoj četvrti potrest će Švedsku, a mi do samoga kraja nećemo doznati što se zaista dogodilo u učionici u kojoj su živote izgubili Majin dečko i njezina najbolja prijateljica, gradi li se i razgrađuje pred nama lik hladnokrvne egzekutorice ili tek izgubljene tinejdžerice. Još važnije, do samoga kraja nećemo znati – zašto.

Roman je osvojio brojne nagrade, proglašen je najboljim švedskim krimićem 2016. te najboljim nordijskim i najboljim europskim krimićem 2018., a to nimalo ne čudi – Malin Persson Giolito je kroz priču o masovnom ubojstvu u jednoj srednjoj školi ispričala uzbudljivu, bogatu i otrežnjujuću priču o odanosti i međuovisnosti, o ljubavi i krivnji, o tome koliko je teško biti tinejdžer i što sve znači biti roditelj, o ulozi medija i o pravnom sustavu koji očito nigdje ne funkcionira onako kako bismo očekivali.

Zemlja obilja, političke korektnosti i socijalne empatije pred očima čitatelja polako će se pretvoriti u vlastitu suprotnost, u sliku u razbijenom zrcalu, a pitanje koje ćemo si neprestano postavljati jest – ima li uopće nevinih, kakva je to krivnja koju nosi svatko od nas? I, gdje počinje krivnja? U roditeljskim domovima, na bogataškim jahtama ili na tulumima punim droge i seksa? U temeljima društva ili u trenutku u kojem se povlači obarač?

Duboko udahnite, zadržite dah i dopustite da vas proguta Živi pijesak.

Koliko nas određuju geni, a koliko odgoj i prilike u kojima se nalazimo? Društvo, okolnosti, novac?

Ponašamo li se na određeni način zbog očajničke želje pripadanja određenom dijelu društva? Klasi?

Hoćemo li zažmiriti na sve ono što nam smeta, samo zato da ne bi bili izbačeni iz određenog kruga, samo zato jer smo sad netko i nešto?

Hoćemo li tome učiti svoju djecu?

Maja Nornberg optužena je za masovno ubojstvo u srednjoj školi. Ubojstvo koje je navodno počinila ruku po ruku sa svojim dečkom Sebastianom.  Osim što je na kraju ubila Sebastiana. I jedina ostala živa.

Ubila je i Amandu, svoju najbolju prijateljicu. Zašto? Kako?
Optužba je jasna, Maja je kriva.

Ovdje unutra svi vole slušati Sandera kako govori, vole vidjeti profesionalca u akciji. Ali to neće spriječiti ono neizbježno. Učinila sam to što sam učinila i netko je bio tamo kad sam to učinila. Imam pravo na najbolju obranu u Švedskoj. Ali pobijediti, na to nemam pravo.
Malin Persson Giolito – Živi pijesak

No, je li to stvarno tako? Ili iza ovog stravičnog kraja stoji nešto drugo. Nešto dublje, nešto mračnije, nešto zlokobnije i strašnije… Poznajemo li zapravo svoju djecu? I znamo li u ime njih i sami razlikovati dobro i zlo? Pogrešno i ispravno?

Ili ćemo, u duhu prihvaćanja u društvu i zbog vlastitog položaja zažmiriti na stvari koje nikako ne mogu biti normalne?

Jedva punoljetnu djevojku ostaviti s dečkom kog je tek upoznala mjesec dana na jahti -samu s njim? Jer je on zlatna mladež? Jer mu tata sjedi na parama? Jer se njemu tako hoće? Koji normalan roditelj je to u stanju?

Ili nametnuti  vlastitom djetetu breme nošenja s problematičnim dečkom i ne pokušati pomoći? Oprati ruke? Ali pohvaliti je da je ona stvarno dobra. Jer pomaže svom dečku psihopatu. Koji jadan ima problema, ali ima ih još više ako ga ostavi. Gledaš kako ti dijete tone, a ti ne poduzimaš ništa. Jer mu je tata faca s lovom.

Praviti se da ne primjećuješ da ti dijete ne vidi izlaz?

Ili, u drugom slučaju, toliko ga omalovažavati da postane oštećena roba, poludjeli manijak?

Pritisak vršnjaka, pogotovo TAKVIH vršnjaka može biti razarajući.

Živi pijesak je roman o jednom suđenju. To je priča iza priče, priča o pozadini zločina koji je šokirao elitnu školu u kojoj se dogodio i roditelje. Možda ih nebi šokirao da su obraćali pažnju. I prestali gledati kroz prste.

Maja ima dobre odvjetnike. Stvarno dobre odvjetnike. Čak mi je u nekom trenutku i falila njihova strana priče. No, kroz suđenje otkrivaju se odnosi među tom djecom međusobno, i njihovim roditeljima, životnim prilikama i načinu ponašanja. Može li Maja to sve izdržati sama? Tko je na njenoj strani?

Roman uz suđenje progovara o važnim temama – nekoliko njih.

O rasizmu, razlikama među slojevima, o tome što se događa kad je nad djecom pritisak društva.  o odgoju i obraćanju pažnje, o tome što se dogodi kad su djeca koja imaju novaca prepuštena sama sebi. Također –  i o drogama, opijanju i obijesti. I tome kako se zapravo odgajaju bahati kreteni. I oštećena djeca.

“On te ne treba, Majo. Žao mi je što ću te razočarati, ali on ne treba nikoga, Sebastianu Fagermanu svi su zamjenjivi. Nije ga briga ni za koga, čak ni za tebe.”
Malin Persson Giolito – Živi pijesak

Meni ovo nije baš psihološki triler, više sudska drama, portret jednog društva koje blista izvana, ali truli iznutra.  No, teme o kojima piše, važne su.  Zbog toga što treba otvoriti oči i stvarno progledati. Vidjeti što radimo svojoj djeci. Što radimo sebi. I zapitati je li zbilja vrijedno? Koja moć i koji novac će ti nadoknaditi raspad obitelji, što će kompenzirati privid života koji vodiš?

Živi pijesak tjera na razmišljanje i raspravu.  Pogotovo u onom dijelu kako bi se takve tragedije trebale moći spriječiti. Ali ključ je u obraćanju pažnje i komunikaciji. U tome da djeca trebaju biti djeca, uvučena u sve one stvari koje nose njihove godine, umjesto da se moraju nositi s traumama koje sami nisu tražili, ali su ih silom prilika ipak dobili.

Moja preporuka.

.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.