utorak, 10. ožujka 2020.

Božica Jelušić | Lament nad praznom stranicom


Dakle, skupljat ćemo svoje najvatrenije trenutke, najbiranije misli, najljepše fotografije, najnježnije uspomene, najizrazitije naglaske, najfinije titraje, najprobranije estetske užitke, najkoncilijantnije sudove i ideje. Puštat ćemo da nas ošine grom i opere olujna kiša, da nam Zefir šapne u uho i Muza sakrije pod svoje podsuknje. Imat ćemo zvjezdane odskoke kao onaj zen-skakavac koji leti do zvijezda. Mi ćemo dati aromu trenutku i boju svome vremenu. Naša će energija paliti sijalice u mračnom drvoredu.Naš će tetovirani osmijeh jamčiti svijetu da je s njim još uvijek sve u redu.

Nećemo ubiti škanjca koji odnosi plijen niti krticu koja je preorala naš travnjak. Poklonit ćemo se kosu u vrtu, glasniku proljeća, europskom vlastelinu. Mi ćemo mirisati ljubice, mi ćemo čuti noćne ždralove. Ujutro ćemo kruh podijeliti s tužnim izbjeglicama na putu. Imat ćemo strpljenja za djecu, razumijevanja za čežnju staraca da stoti put slušamo istu priču i smješkamo se dobrohotno.Znat ćemo slušati, tješiti, pružiti lijepu prispodobu onima koji gube nadu: "Tko se ne ponizi, neće se ni uzvisiti", " Krotki će zemlju baštiniti", "Vrlina bira uzak put i niska vrata. U strpljenju je kruna slave".

Sve ćemo to biti, sve će to kroz nas govoriti, odlaziti u svijet, djelovati. A potom, jao, potom....Tražit ćemo do kraja svijeta zdrave, bistroumne, duhovno jake, emotivno razvijene, nezatrovane predrasudama, pravedne i istinoljubive, da im od svoga dobra predamo, bez naknade i nagrade.

Ali gdje, ali dokle, ali s koliko snage preostale u nama?
Aman, zaman.
F. G.
Snimio: Boris Kovačev

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.