utorak, 10. ožujka 2020.

Ankica Kale | U svitanje





Probudila sam se noćas.
Mjeseca prâm na uzglavlje mi pao;
tiho su nešto šaputale zvijezde,
a glas, dalek, tajni,
k'o da me je zvao.

Otvorila sam prozor.
Šumjelo je čudno,
strasno
i lahor je nježno cjelivao grane.

Bila je noć;
tek jutros spazila sam

prve bajame raspupane.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.