HRVATSKA, LJUBAVI MOJA
Tomičić, Zlatko, hrvatski književnik (Zagreb, 26. V. 1930 – Zagreb, 16. VI. 2008). Studirao komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1958–61); nakon prekida studija diplomirao bohemistiku i komparativnu književnost 1978. God. 1948–54. bio je novinar, a potom profesionalni književnik i vanjski suradnik Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu. Priredio je tri rukopisne zbirke narodnih lirskih i epskih pjesama, poslovica, pitalica i zagonetki iz Dalmacije, Imotske krajine i Hercegovine.
God. 1965. utemeljio je Zajednicu samostalnih pisaca Tin, a 1968. pokrenuo je i uređivao Hrvatski književni list. Početkom 1950-ih djelovao je kao krugovaš. Zapažena zbirka Četvrtoga ne razumijem (1954) napisana je slobodnim stihom, pod utjecajem nadrealizma i neoromantizma, ostvarena u sintezi ispovjednih tema, erotske emotivnosti i podsvjesnih asocijacija. Potonje mu je pjesništvo građeno na sličnim tematskim i formalnim temeljima, uzorima W. Whitmana, A. Bretona i biblijske fraze, a širokim rasponom motiva i lirskim sadržajima te eklektičnom mješavinom stilova i poetskih struktura postao je samosvojnom pjesničkom figurom u hrvatskom pjesništvu druge polovice XX. st. Različite, od reda pretkršćanske i antičke mitološke reminiscencije te tematiziranje duševnih i egzistencijalnih stanja odlike su potonjih zbirki (Dosegnuti ja, 1956; Traženje bivstva, 1969; Vražje oko, 1986; Povratak u postojbinu duha, 1997). Erotske je teme razrađivao u vitalističkoj ljubavnoj lirici (Budni faun, 1960; Revolucionarni kalendar, 1965; Sunčeva djevica, 1989). U domoljubnoj i zavičajnoj poeziji stvarao, u razvijenoj retorici, kult tradicije i epsku viziju nacionalne povijesti (Hrvatsko more, 1969; Zemlja banova, 1987; Hrvatska, ljubavi moja, 1990; Zemlja obećana, 1998). U iznimno razgranatu opusu s više od 50 knjiga izdvajaju se i žanrovski hibridna prozna djela, uglavnom putopisno-esejistička, u kojima su fikcionalni i mitski događaji isprepleteni s lirskim nadahnućem (Zemlja gluhih zmija, 1993; Ples ždralova, 1997; San o Irskoj, 1997), a napose opsežni pikarski fantastično-putopisni roman o Marku Polu, Tajanstvena ruža (I–II, 2004). Ostala djela: Bosnom ponosnom (1994), Slavonijom, zemljom plemenitom (1994), Ledenjak iznad Lake Louise (2003), Zemljom Humskom (2004), Krbavski vuk (2005) i dr.
Čitav se život borio za pravdu, ali je nije dočekao. Proganjali su ga zbog njegova istinskog domoljublja, a poglavito u vrijeme kad je zajedno sa svojim suradnicima počeo objavljivati „Hrvatski književni list“, (HKL), što je, 1968., bila prava senzacija, tim prije jer mu je naklada dostizala vrtoglave visine. Izlazio je još jednu godinu, a nakon toga komunisti su ga zabranili. Kad je 1972. palo vodstvo Hrvatskog proljeća, uhićen je i osuđen na tri godine zatvora, da bi se ta kazna povisila početkom 1973. na pet godina strogog zatvora i četiri godine zabrane javne djelatnosti. Godinu dana proveo je u istražnom zatvoru u Petrinjskoj, a ostali dio kazne izdržao je u Staroj Gradiški.
Pjesnik i Pravaš Zlatko Tomičić ove godine bi da je živ proslavio devedeseti rođendan.
Zlatko Tomičić: HRVATSKA, LJUBAVI MOJA
Hrvatska, ljubavi moja, / i ovdje sam tvoj sin, / i ovdje sam tvoje ime / i tvoj sjaj. // Hrvatska, djevojko moja, / svuda mislim na tebe, / u svakoj zemlji te sanjam, / u svaki te nosim kraj. // Hrvatska, gujo pod kamenom, / s golim trokutima i ilirskim mjesecom / – tko na te s mržnjom stane / past će mrtav od otrova tvoga. // Hrvatska, zvijezdo na nebu, / tvojom pomoću stekoh / sile svijeta, / svjetlost jesi što pada na ruke / iz tijela i krvi raspetoga Boga.
Tomičić, Zlatko, hrvatski književnik (Zagreb, 26. V. 1930 – Zagreb, 16. VI. 2008). Studirao komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1958–61); nakon prekida studija diplomirao bohemistiku i komparativnu književnost 1978. God. 1948–54. bio je novinar, a potom profesionalni književnik i vanjski suradnik Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu. Priredio je tri rukopisne zbirke narodnih lirskih i epskih pjesama, poslovica, pitalica i zagonetki iz Dalmacije, Imotske krajine i Hercegovine.
God. 1965. utemeljio je Zajednicu samostalnih pisaca Tin, a 1968. pokrenuo je i uređivao Hrvatski književni list. Početkom 1950-ih djelovao je kao krugovaš. Zapažena zbirka Četvrtoga ne razumijem (1954) napisana je slobodnim stihom, pod utjecajem nadrealizma i neoromantizma, ostvarena u sintezi ispovjednih tema, erotske emotivnosti i podsvjesnih asocijacija. Potonje mu je pjesništvo građeno na sličnim tematskim i formalnim temeljima, uzorima W. Whitmana, A. Bretona i biblijske fraze, a širokim rasponom motiva i lirskim sadržajima te eklektičnom mješavinom stilova i poetskih struktura postao je samosvojnom pjesničkom figurom u hrvatskom pjesništvu druge polovice XX. st. Različite, od reda pretkršćanske i antičke mitološke reminiscencije te tematiziranje duševnih i egzistencijalnih stanja odlike su potonjih zbirki (Dosegnuti ja, 1956; Traženje bivstva, 1969; Vražje oko, 1986; Povratak u postojbinu duha, 1997). Erotske je teme razrađivao u vitalističkoj ljubavnoj lirici (Budni faun, 1960; Revolucionarni kalendar, 1965; Sunčeva djevica, 1989). U domoljubnoj i zavičajnoj poeziji stvarao, u razvijenoj retorici, kult tradicije i epsku viziju nacionalne povijesti (Hrvatsko more, 1969; Zemlja banova, 1987; Hrvatska, ljubavi moja, 1990; Zemlja obećana, 1998). U iznimno razgranatu opusu s više od 50 knjiga izdvajaju se i žanrovski hibridna prozna djela, uglavnom putopisno-esejistička, u kojima su fikcionalni i mitski događaji isprepleteni s lirskim nadahnućem (Zemlja gluhih zmija, 1993; Ples ždralova, 1997; San o Irskoj, 1997), a napose opsežni pikarski fantastično-putopisni roman o Marku Polu, Tajanstvena ruža (I–II, 2004). Ostala djela: Bosnom ponosnom (1994), Slavonijom, zemljom plemenitom (1994), Ledenjak iznad Lake Louise (2003), Zemljom Humskom (2004), Krbavski vuk (2005) i dr.
Čitav se život borio za pravdu, ali je nije dočekao. Proganjali su ga zbog njegova istinskog domoljublja, a poglavito u vrijeme kad je zajedno sa svojim suradnicima počeo objavljivati „Hrvatski književni list“, (HKL), što je, 1968., bila prava senzacija, tim prije jer mu je naklada dostizala vrtoglave visine. Izlazio je još jednu godinu, a nakon toga komunisti su ga zabranili. Kad je 1972. palo vodstvo Hrvatskog proljeća, uhićen je i osuđen na tri godine zatvora, da bi se ta kazna povisila početkom 1973. na pet godina strogog zatvora i četiri godine zabrane javne djelatnosti. Godinu dana proveo je u istražnom zatvoru u Petrinjskoj, a ostali dio kazne izdržao je u Staroj Gradiški.
Pjesnik i Pravaš Zlatko Tomičić ove godine bi da je živ proslavio devedeseti rođendan.
Zlatko Tomičić: HRVATSKA, LJUBAVI MOJA
Hrvatska, ljubavi moja, / i ovdje sam tvoj sin, / i ovdje sam tvoje ime / i tvoj sjaj. // Hrvatska, djevojko moja, / svuda mislim na tebe, / u svakoj zemlji te sanjam, / u svaki te nosim kraj. // Hrvatska, gujo pod kamenom, / s golim trokutima i ilirskim mjesecom / – tko na te s mržnjom stane / past će mrtav od otrova tvoga. // Hrvatska, zvijezdo na nebu, / tvojom pomoću stekoh / sile svijeta, / svjetlost jesi što pada na ruke / iz tijela i krvi raspetoga Boga.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.