U žutoj šumi račvahu se staze,
I žaloban što neću poć' objema,
I biti jedan putnik, stajah poput nijema,
Motreć niz jednu, što se u dalj gubi,
Kroz travu vijuga, korov što je rubi.
Tad drugom krenuh , podjednako zgodnom,
Što jačim mi se nametnula pravom.
Jer bješe svježa i obrasla travom,
Premda većmnogom nogom brzohodnom
Zapravo posve bješe izgažena.
I obje ležahu tamo toga jutra,
U lišću što ga ne uprljaše stope.
O, ostavih si drugu baš za sutra,
Al' znajuć kako staze se poklope,
Ja sumnjah da ću vratiti se opet.
Jednom ću s uzdahom govoriti o tom,
Kada već godine i godine minu:
Dvije se staze račvahu a ja-
Izabrah onu, što bješe za manjinu;
I u tom nasta i razlika sva.
Prepjev s engleskog: Božica Jelušić
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.