Mihai Eminescu | Godine prošle

Godine prošle na dug oblak sliče
Ponad ravnica, ne vrate se veće.
Jer mene danas očarati neće
Popijevke pučke i poganske priče.

Što dječačko je vedrilo mi čelo,
Jedva razumijeh, smislom ispunjeno-
Danas me zalud okružuješ sjenom
O, času tajne, sutonsko opijelo.

Da jekne zvuk iz prošlosti života,
Da opet dušu prožme ta milota,
Uzalud rukom po liri povlačim;

Mladosti traga na zreniku nema,
I negdašnja su slatka usta nijema,
Al' vrijeme za mnom raste-ja se mračim!

(1883.)
Eminescu
Prepjev: Mate Maras)



____________________________________

Uz rođendan jednoga od najvećih! Među ZVJEZDANIM MLADIĆIMA poezije-zauvijek-Mihai Eminescu (1850-1889).Uzvisio rumunjski jezik i pjesničku slavu svoje domovine.

Mihai Eminescu (rođen kao Mihail Eminovici, Botoșani, 15. siječnja 1850. - Bukurešt, 15. lipnja 1889.) - romantični pjesnik, književnik i novinar, često se smatra najpoznatijim i najutjecajnijim rumunjskim pjesnikom.[1]

Eminescu je bio aktivni član književnog društva "Junimea" i radio je kao urednik u novinama "Timpul" ("Vrijeme"), službenome list Konzervativne stranke (1880.-1918).[2]

Poezija mu je prvi put objavljena, kada je imao 16 godina, a s 19 godina odlazi u Beč na studij. Najznačajnije mu je djelo poema "Večernja zvijezda" (Luceafărul), koja se smatra rumunjskim nacionalnim epom. Među pjesmama ističu se pet "Poslanica" (Scrisoarea I-V), "Modri cvijet" (Floare albastră), "Molitva jednog Dačanina" (Rugăciunea unui Dac), "Mortua est!" te mnoge ljubavne pjesme.[3]

Pjesnikovi rukopisi, koji sadrže 46 svezaka i oko 14,000 stranica, darovani su rumunjskoj akademiji 25. siječnja 1902.

Njegov lik nalazi se na novčanici od 500 rumunjskih leja.

Izvor:Wikipedija

____________________________________