srijeda, 4. prosinca 2019.

Tomislav Dretar | Uvodni tekst u poeziju Gorana M. Butkovića


Goran M. Butković je najava jednog samosvojnog i autohtonog pjesnika. Njegov imaginarni zavičaj ima imena realni toponima kojima poopćuje svijet, stvara univerzum u kojem stanuju osjećanjamisao i misao riječi. U njegovoj poeziji se otvara jedan mnogodimenzionalan svijet kojim kroče bića riječi ali ne i bestjelesna jer utjelovljena u tvar jezika. Butković je potvrda da postoji više autonomnih poezija, a ne više pjesničkih vrsta poezije. Ono prvo je teza filozofije poezije od Marije Zambrano, do Umberta Eca i Tomislava Dretara, ovo drugo je pitanje forme, kalupa za namisao ideju, oćut života. čisto pitanje pitanje forme. Dakle, u Butkovićevoj poeziji ljubavi otvara se svijet ljubavi kojoj je potvrda neposjedovanje i odsustvovanje, napuštenost i nada, vjera u osjećanje...

Po tome Butković stvara i jednu drugu poezije, koja nije, ponavljam ni rod ki vrsta već jedno drugo biće poezije. U njemu je Butković plivač, nježni plivač u kovitlacu jezika na pučini poezije, a on krhka ljudska lađa koja se odvažila krenuti avanturu pokoravanja i to čime, harmoničnim skladom u svijetu otrgnutom identiteta, samosvojnog, autohtonog i usamljenog. Tu je i treća njegova poezija koju bih nazvao socijalnim realizmom i opet bez izricanja bijesa, pobune, nasilja, samo nježnom rječju, katkad autorinočnom, odsutnom, treperavom, dodirivom samo jednom suptilnom asparaturom duše i uma u jednom.

Da je Butković napisao samo ove stihove:

"Putujemo dolinom Nila, Bliskim istokom
putovima svile...
U ruksaku nosim polomljenog vojnika
od terakote
Ako zastanemo u tišini možemo čuti
još mu srce kuca"

knjiga bi njegova imala argumente dovoljne za ulazak u svijet hrvatskog jezika i kulture. Njegova nježnost kao drvo jedinstveno u svijetu, možda mediteranska cedrovina koju u Lici zovu negnjila čiji parizi stoje kao stubovi na kojima počiva njegov Helespont. Nepotrošiva tvar vječnosti poezije.

Gorana svim srcem i znanjem preporučujem, jer u njemu se krije jedan ozbiljan talent, cesta koja se račva u više mogućih staza. On još nije izabrao svoj put, ali svakako ima više obzora prema kojima će otisnuti svoju lađu.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.