ponedjeljak, 2. prosinca 2019.

Tomislav Domović | Od njega se moglo učiti


Jučer, prvoga prosinca navršila se godina dana od smrti Seada Begovića (rođ.1954.), hrvatskog pjesnika, prozaika, esejista i književnog kritičara. Nemoguće je u nekoliko rečenica reći tko i što je Begović bio i kolika je zapravo dimenzija njegova bogata opusa. Naime, pisac koji je na književnu scenu stupio s mladim pjesnicima okupljenim oko časopisa OFF, vrlo brzo se izdvaja kao začudna literarna činjenica. Nitko iz te generacije nije pjevao kao Sead Begović. Rođeni pjesnik koji u mladenačkim danima, u svojemu pjesničkom prvencu nakratko slijedi zasade, tada senzacionalnog semantičkog konkretizma, da bi se već u drugom naslovu (Nad pjesmama) prepoznala nagnuća i put kojim će do kraja života ići. Lirika je odabrala Seada Begovića kao svojega najboljega glasnogovornika. Begović je počeo pjevati i sa svakom novom knjigom nadrastao već visoke postignute standarde. I tako, noseći u sebi dvije nepomirljivosti, plahost i žestinu, iznjedrio je brojna antologijska ostvarenja vinuvši se živu reprezentaciju hrvatskog suvremenog pjesništva. Reprezentaciju koja je Begovića zakinula za barem nekoliko nagrada. I godišnjih, a i onih za cjelokupni doprinos. Svjedok sam tog vremena, kada su nepravde stizale Begovića, ostavljajući ga uskraćenog za priznanja i nagrade.

Vjerujem da sada i njega tješi  činjenica: nagrade su mu pred nosom odnosili, ali za pjesnika najvažniju ne mogu i neće; ostalo je djelo kakvim se malo tko može podičiti. Nagrade odlaze u prašinu, sjajne pjesme u bezvrijeme. Tamo gdje neprijeporno Begović pripada.

_______________________________________

Sead Begović (Zagreb, 20. IV. 1954 - Zagreb, 1. XII. 2018.), suvremeni hrvatski i bošnjački pjesnik, prozaik, književni kritičar, esejista, urednik i novinar.

Fotografija - izvor: https://antologija.weebly.com/sead-begovi263.html

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.